U prisustvu bivših logoraša, predstavnika njihovih udruženja, predstavnika Medžlisa IZ Gornji Vakuf i drugih građana, danas je u naselju Ždrimci položen kamen temeljac za izgradnju „Spomenika logoraša-žrtava torture rata“ sa područja općine Gornji Vakuf. Kamen temeljac za buduće spomen-obilježje položili su potpredsjednik Saveza logoraša BiH Šaćir Srebrenica, predsjednik Kantonalnog saveza logoraša SBK Ređo Isić i dva bivša logoraša, Ahmet Delić i Edhem Čaušević.
Buduće spomen-obilježje će biti smješteno i neposrednoj blizini spomen-ćesme šehidima naselja Ždrimci. Ovo naselje je odabrano, jer su 1993. godine u njemu mnogi Bošnjaci prošli kroz logore i proživjeli torturu. Te ratne godine djeca i žene su dovedeni u tadašnji mekteb, gdje je u njihovom prisustvu spaljivana sveta knjiga „Kur'an“, te su tjerani da psuju Božije ime, s ciljem ponižavanja, ali su Bošnjaci Ždrimaca, Gornjeg Vakufa i Bosne i Hercegovine do današnjeg dana ostali dostojanstveni i ponosni. Ovo je između ostalog rekao Enes Omerović, glavni imam Medžlisa IZ Gornji Vakuf.
Prema do sada prikupljenim informacijama, na području općine Gornji Vakuf oko 500 osoba je prošlo kroz logore, podrume, škole, tvornice, magacine, kuće i druge vidove prisilnog oduzimanja slobode kretanja. Udruženje logoraša Gornjeg Vakufa je registrovano 2007.godine i trenutno pored kompletiranja spiskova bivših logoraša, te spomen-obilježja, rade na knjizi u kojoj će biti evidentirani svi ratni logori.
U Bistrici crkva služila kao logor
U gornjovakufskom naselju Bistrica, crkva je bila puna Bošnjaka kojima je HVO prisilno oduzeo slobodu. „Doveli su nas pred crkvu, mene, suprugu i moje tri maloljetne kćerke. Međutim, tamo više nije bilo mjesta, pa su nam naredili da budemo u kući Muharema Idrizovića. Tu smo sa još nekim ljudima zadržani mjesec dana, početkom 1993.godine“ – govori nam Salem Idrizović, sedamdesetčetverogodišnji bivši logoraš iz Bistrice.
Na naše pitanje da li su tukli njega i njegovu porodicu, odgovara da je to bilo teško vrijeme – „Dok su nas vodili kroz selo pucalo je na sve strane, jedan me vojnik udario puškom u glavu, spotakao sam se i pao“. Ovdje nastaje tišina. Suze prekidaju Salemovu govor, a ponos ga tjera da ih prekrije, te on završava svoju ispovijest. Iz njegovog pogleda je jasno da je u tim danima preživio veliku patnju, da se strah urezao u kosti, a takva priča mora sa njim da ode na „bolji svijet“.
{joomplucat:419 limit=8|columns=4|ordering=random}
Više fotografija pogledajte u našoj GALERIJI FOTOGRAFIJA.
