U organizaciji Udruženja boraca „Branioci grada“ Gornji Vakuf danas je organizovan pohod na brda Krč, Strmica (Relej) i Seoci u sjećanje na petnaest poginulih heroja Mahale, Gornjeg Vakufa i Bosne i Hercegovine. Ni nakon dvadeset godina, sjećanja na januar 1993. godine ne blijede, naprotiv, u ovogodišnjem pohodu bilo je više učesnika nego prethodnih godina.
Povorka u kojoj je bilo preko 300 Gornjovakufljana okupila se na Centralnom šehidskom mezarju u Gornjem Vakufu odakle se zaputila prema brdima koja su spasila Gornji Vakuf, brdima na kojima je prolivena krv Mahale. Ovogodišnja maršuta je bila izmijenjena, učesnici su do krajnjih odredišta išli Gradskom ulicom, pored Sahat kule pa do prve važne kote, Releja. Na ovom mjestu su 18.01.1993.godine poginuli Arman Cvijetić, Adem Kirlić, Zahid Hadžiabulić Baraba i Vlado Kuga.
Iako je kiša padala, a blatnjav teren otežavao kretanje, povorka u kojoj je bilo dosta žena i djece uspješno je došla do brda Krč. To je brdo koje je branilo Mahalu, a Mahala je branila Gornji Vakuf. Čas historije je održao komandant čiji su vojnici ostavili živote na ovim kotama, Dževad Agić.
„Krč je štitio Seoce. Krč je imao vidno polje za sve što se primicalo donjoj liniji odbrane. Kad je pao Krč neminovan je bio i pad Seoca. Većina ljudi koji su poginuli je između 25-30 godina, mladost je poginula za odbranu Gornjeg Vakufa i mi ne smijemo zaboraviti njihovu žrtvu“ – neke su od riječi vidno emocionalno potresenog Agića.
Na Krču su 22.01.1993.godine poginuli: Arapović Emir, Arapović Hasan, Arnautović Smajl, Demirović Salih, Redžić Muhamed, Hrelja Nazif, Hodžić Ibrahim i Ribić Edhem (Civilna zaštita), dok su istog dana živote na Seocima izgubili: Demirović Ismet, Elezović Jasmin, Brica Nadir i Mršić Kemal
Građani cijele Bosne i Hercegovine su preživili užasne golgote rata, ali ono što je preživio Gornji Vakuf svrstava se u red čuda. Ratna linija je od stanovništva bila udaljena svega 100-200 metara vazudšne linije. U toku oružanih sukoba u Gornjem Vakufu bilo je 343 poginula borca, 810 ranjenih, 450 ljudi je prošlo kroz logore. Bila su to ogromna ljudska stradanje, a da ne govorim o materijalnoj šteti, grad je bio porušen do temelja. Četrnaest tenkova je napadalo na Gornji Vakuf, veberovi su udarali i po noći, što je ratni nonsens, grad su tukle i haubice i pamovi.
