
Posjetu Gornjem Vakufu – Uskoplju na čijem području danas živi oko 23 hiljade stanovnika, započeli smo – kako i priliči – od domaćin: općinskog načelnika Sead Čauševića je na toj dužnosti već šest godina i, po onome što smo od njega čuli, u dušu poznaje svoju općinu , njene ljude, vrline i mane.
Srećan je, kaže, što su danas u prilici da više misle o razvoju nego o obnovi grada, koji je pretrpio razaranja veća možda od svih drugih u BIH. Čak 75 posto stambeno fonda je bilo uništeno. K tome, i građanska sloga je bila potpuno devastirana. Sve do prije osam godina općina je disala odvojenim plućima, Bošnjaci svojim, Hrvati svojim.
Batuški Lug
Kad je napokon 2006. godine doslo do ujedinjavanja onoga što neki zovu Vakuf, a drugi Uskoplje, i krvotok je, u gotovo svim sferama života, krenuo brže. Gotovo sve ruševine su sanirane, kuće i stanovi obnovljeni, ljudi više razmišljaju o budućnosti nego o prošlosti. Valja živjeti, pa su zavade odgurnute, prem da rane još i te kako bole. No, krenulo se naprijed, prevashodno u ekonomiji. „ Ovdje su prevladavali rudarstvo, drvna i mašinska industrija, tekstilna… Bili smo peti u BiH po broju radnika u inostranstvu, gastarbajtera, a radilo se i na zemlji, sa voćem, povrćem, stokom“, kaže načelnik Čaušević. Veli da broj uposlenih ima dobar trend, ali da su još uvijek na pola – pola statistici. Oko tri hiljade ljudi radi, isto toliko je u potrazi za poslom. No, bar trećina od tog broja su u „ sivom „ ili „ cenom „ sektoru, nisu bez hljeba. Načelnik voli sve preduzetne ljude u svojoj općini, koji pokreću i razvijaju biznise, koje nam je s ponosom i nabrojao, od državnog rudnika uglja Gračanica do malih industrijskih pogona. „ Svjesni smo da nam trebaju novi investitori, te smo stoga stvorili svoju industrijsku zonu, Batuški Lug. Tu će općina dodjeljivati zemljište zainteresiranim investitorima uz simboličku naknadu od 1 KM po m2. Investitori su, k tome, oslobođeni svih općinskih naknada i administrativnih taksi „ kaže Čaušević. Zauzvrat, u Poslovnoj zoni „ Batuški Lug „ investitori su dužni da zaposle, zavisno od površine konkretne lokacije, minimalno 10 radnika u tekstilnoj i kožarskoj industriji ili pet radnika u drugim proizvodnim djelatnostima, te u još ponečemu budu od koristi općini i njenim ljudima.
Evropski TOM
Do tada, postojećim snagama se razvija biznis i upošljava raspoloživa radna snaga. Jedan od stubova industrije je kompanija TOM, koja trenutno ima oko 320 uposlenika. Njen vlasnik i direktor, gospodin Niko Budimir, ponosno pokazuje dosadašnje projekte koje su uspješno izveli – sve u inostranstvu. Ne plaše, kaže, u oblasti čeličnih konstrukcija i obrade melala, nikoga, samo bi voljeli da imaju još više posla. Budimir bi volio i da država privrednicima ne zagorčava život nego da ih potiče. Takođe, misli da bi mnogi i u BIH mogli više da koriste njihove usluge i znanje iz oblasti i projektovanja i izvođenja kompleksnih radova, od podizanja poslovnih zgrada, tržnih centara, do industrijskih objekata. Za sve to oni imaju vrhunske EU certifikate.
Sa trenutnih 55 stalnih i 12 sezonskih radnika, i drvodjeljci iz firme „Aureus“ grčevito se bore sa krizom, tražeći svoje razvojne šanse. Tomislav Bošnjak, suvlasnik, kaže da im treba drvnih injžinera, dizajnerskih usluga, treba im i da država malo bolje raspolaže našim šumskim blagom: da se manje izvozi rezana građa, a više stolovi i stolice, namještaj te drugi finalni proizvodi od drveta. Oni su majstori za artikle izrađene od masivnog drveta, od domaćeg hrasta. No, nedostaje im sirovina, zbog većeg rečenog nedomaćinskog odnosa države prema njenom šumskom fondu.
Mlaćanica i „Bistrica“
Nedaleko od „Aerusa“, uz samu cestu, inženjer agronomije Enes Kurbegović, inače predsjednik Udruženja privrednika/gospodarstvenika ove općine, ustroio je svoj pogon. Voćar po struci, okrenuo se mlijeku. Proizvodi onu čuvenu i zaista prvoklasnu, „Vrbasku mlaćanicu“. Uz to i mlijeko, jogurt, sireve…. a odnedavno flaširaju i vodu po imenu „Bistrica“. Do nje smo došli slučajno, kaže Enes, bušeći bunar za vlastite potrebe. Ispade da imamo izdašno vrelo i ekstra vodu. Odmah je na izložbi voda u Americi, najcijenjenijoj u svijetu, osvojila bronzanu medalju. No, glvni posao je u mlijeko, a dvadestak radnika i blizu 200 kooperanata koji rade sa „Agrocentrom“ zadovoljni su, premda, bi se, umjesto sadašnjih 6-7 tona mlijeka dnevno, moglo prerađivati i punih deset. No, počelo se 2000-te godine sa manjim količinama, pa se dospjelo do ovog, kako kaže Kurbegović, solidnog nivoa. Mašinac i ugledni Vakufljanin, s kojim se da dugo pričati i o nauci, književnosti, umjetnosti- gospodin Derviš Dželihodžić, krenuo je sa još niže prve stepenice, od svoje garaže. „Ključni korak sam napravio kada sam odlučio da je produžim sa 1,3 metra i da tu krenem sa praktičnom primjenom svog znanja, prvo sa par saradnika, a danas već sa dvadesetak uposlenika. Radio sam i po 18 sati, a ni sad ne bježim od maksimalnog radnog angažmana“, kaže Derviš.
Njegova „Tehnika“ sada ima pravu proizvodnu halu i poznata je i kod nas i u inostranstvu po projektovanju i proizvodnji mašina za drvnu industriju. Rade ono što prije njih, u nekim segmentima, niko kod nads nije radio. Preuzeli su i dio tržišta na kojem su slovenačke firme nekad „harale“ po BiH. „Ima ovdje radnih, spretnih, poslovno sposobnih ljudi, samo zapinjemo u kontinuitetu prenošenja znanja“, kaže Dželihodžić. Pri tome se, kao i mljekar Kurbegović, kune da ništa ne bi uspio bez pomoći supruge. U tandemu se najbolje radi.
Partnerstvo sa Gorenjem
Porodična je i firma Telalović d.o.o.,sa čijim smo direktorom, mladim Adnanom razgovarali o njihovim poslovima. On s ponosom ističe da su ih jake kompanije izvan BiH prepoznale kao ozbiljnog partnera. Imaju tvornicu za obradu metala rezanjem, proizvode okove za građevinsku stolariju i namještaj, zatim tzv. šarnire svih izvedbih, okove za klizna vrata …
„Ključni je, ipak , jedan dio veš-mašine, koji radimo za slovenačku Gorenje. U svakoj njihovoj mašini je taj naš čelični dio, specijalna osovina „ , kaže Adnan. Njegov otac firmu je pokrenuo davno, sa predratnom proizvodnjom raznih baglama. Kasnije je proizvodnja obnovljena, proširena i osavremenjena. Telalović danas mogu s puno razloga da se pohvale listom kompanija za koj rade: od njemačkog Phoenixa, preko Gorenja, do naših Krivaje, Pobjede, Heliosa …. Uostalom, već sama činjenica da upošljavaju 80 ljudi mnogo govori. Mašinski injžinjer Ensar Bukarić, koji mi je, skupa sa načelnikovim pomoćnikom Suadom Šišićem, bio vodič kroz privredu Gornjeg Vakufa- Uskoplja, proveo me je kroz pogone Saraj-komerca, firme u kojoj on radi. Pridružio nam se i vlasnik Emir Čolić, te Šefovi u proizvodnji Elmir Perenda, Nijaz Rujanac i Nermin Mustafica, izvršni direktor. Proizvodnja je tekla punom parom u modernoj hali, jednoj od tri lokacije ove kompanije na kojoj se općina ozbiljno oslanja i u čijem razvoju vidi i vlastiti prosperitet. Saraj – komerc ima oko 250 radnika, znalo ih je biti i više a 90 odsto svoje produkcije šalju u – eksport. U Tojotama, Mercedesima, Renoima, Audijima i Nisanima vozite se, a da to i ne znate, i njihovom zaslugom. Preko Unico filtera iz Tešnja oni su ušli kao kooperanti u automobilsku industriju. Njihovo glavno umjeće zove se „varenje lemljenjem“, a na taj način izrađuju trideset vrsta poklopaca za automobilske filtere, ali i cjevi za auto-pumpe. Svojedobno su krenuli sa proizvodnjom opruga, kojim se i dalje bave. No gledaju dalje, sa svojom mladom radnom snagom traže novi prostor za biznis. Ulaže u edukaciju svih vrsta radnika, a rekoše nam da se spremaju u put u Njemačku. Uskoro će u Frankfurtu početi Automehanika, glavna sajamska priredba iz oblasti u kojoj oni djeluju. Tamo će vidjeti kako drugi rade, a vjeruju da bi mogli doći na ideju čime da inoviraju svoj asortiman.. U svakom slučaju nudiće se i onim svjetskim firmama koje za njih ne znaju, a bile bi sretne da imaju tako stručnog proizvodnog partenera kakav je Saraj-komerc. I tako, Gornji-Vakuf/Uskoplje vraća se u život. Još to nije sve na predratnom nivou razvoja, no tempo je solidan. Oni vjeruju da će postići i više od nekadašnjih dometa.
Objavljeno u dnevnom listu „Poslovne novosti“, 15.09.2014. godine



