Moramo naglasiti da nam nije poznato kako je prvobitno izgledala Mehmed-begova džamija. Sudeći po sačuvanoj kamenitoj munari mora da je bio jedan monurnentalniji objekat. Pa ipak prije sadašnje svoje obnove zgrada Mehmed-begove džamije nije ni ličila na džamiju. Bit će sigurno da je džamija više puta stradala i obnavljana tako da je na kraju izgubila svoj prvobitni izgled. Svojim zatvorenim trijemom u dasku i ogromnim četvorostrešnim krovom sa pokrovom od crijepa i neujednačenim prozorima nije ni odavala dojam bogomolje. Jedino je pokazivalo da se radi o džamiji njena kamena munara koja je nešto niže šerefe imala jedan plastični vijenac izveden u vidu draperija. Unutrašnji uređaj, inače novijeg porijekla, nije imao bilo kakve umjetničke vrijednosti: drveni enterijer bio je dosta jednostavan i bez rezbarija. Džamijskoj atmosferi donekle je doprinosilo prostranije groblje na sve četiri strane oko objekta sa pedesetak nišana među kojima i nekoliko veoma lijepo izrađenih i karakterističnih. Na više nišana uklesani su natpisi sa nekoliko imena imama, vaiza i drugih službenika ove džamije.
Kao što se vidi iz ovih naših podataka datiranje postanka Mehmed-begove džamije baziramo na natpisu koji je sastavio (možda i naknadno poslije izgradnje džamije?) pjesnik Ćamilija. Svoje početke Gornji Vakuf ima dakle zahvaliti Mehmed-begovoj džamiji, koja je prema Ćamilijinu natpisu sagrađena 1592/93. godine.
Izgradnjom džamije Mehmed-bega Stočanina začela se nova vareš, koja se dalje razvijala izgradnjom novih džamija: Ćamilije, Bungurije, (koja je izgorila 1914.), GaIića ili Memića džamije i Ibrahim-čauševe ili Sofića džamije (izgorila 1960.).
Prvo sigurno svjedočanstvo o začecima varoši imamo o najstarijoj gornjevakufskoj džamiji. To je kamena ploča veličine 35 X 45 cm sa natpisom u stihovima na turskom jeziku pismom nesh-talik. Taj za historiju Gornjeg Vakufa fundamentalan natpis donosimo u faksimilu i doslovnom prevodu:
»Upućeni vjernici imetak troše na Božjem putu,
A po jasnim riječima cara Pejgambera „Ko sagradi džamiju …“ ,
Ovu privlačnu bogomolju sagradio je Mehmed-beg,
Koji je učinio mnogo dobrih djela kao pravi vjernik.
U vrijeme molitve mujezin oglašava poziv:
Požurite muslimani u kuću vjernika.
Lijepoj bogomolji Kabi žude vjernici, ali to ne poštivaju munikiri
Božjom dobrotom Ćamilija izreče kronogram
gradnje džamije:
Otvorena je divna kuća pobožnih.
Godina 1001.« (8 X 1592 – 26 IX 1593)“
Tekst preuzet iz knjige „Uloga džamije Mehmed-bega Stočanina u formiranju Gornjeg Vakufa“.
