Najmlađi pilot Oružanih snaga Bosne i Hercegovine zove se Kasim Demirović. Živi u Sarajevu i ima 26 godina. Srednju školu završio je na Tursko-bosanskom koledžu Sarajevo, a vojnu akademiju u Turskoj, nakon čega dobija zvanje pilota. Kada mu je bilo 24 godine, Kasim Demirović postaje najmlađi pilot helikoptera u našoj zemlji.
Zvanje pilota je uvijek bilo primamljivo među dječacima, mladim ljudima koji, željni dokazivanja svojih sposobnosti, svoje hrabrosti, sanjaju o tome da jednog dana upravljaju avionom ili helikopterom.
Naš Kasim je ostvario taj san, a istovremeno je uzor i primjer mladima u svojoj lokalnoj zajednici, ali i šire. Kasim svojim radom doprinosi očuvanju sigurnosti naše države, srcem služi svojoj domovini i spreman je pomoći svakome.
Uticaj Kasimovog rada na društvenu zajednicu je nemjerljiv i nesporan, pomagati je u opisu njegovog posla te samim time i njegov rad povezuje ljude, jer u nevolji – ljudi su jednaki, tolerantniji jedni prema drugima, spremniji pomoći. Tada ne postoje razlike. Nikakve.
Kasim je već sada uzor djeci svoga brata Senada, dječaku Salihu i djevojčici Sarah koji sa oduševljenjem slušaju o njegovim podvizima u kojima kao neki super junak pomaže drugim ljudima. Najmlađi pilot postaje uzor djeci i njihov super junak iz stvarnosti. Gledajući u njegovu pojavu marinca iz američkih filmova, njegove fotografije pored helikoptera u uniformi, sa svim onim slušalicama, sunčanicama, jedva čekaju da porastu i krenu stopama svoga amidže. Kasim priča o svojim kolegama, prijateljima sa kojima je išao na Tursko-bosanski koledž Sarajevo, a zatim i zajedno na vojnu akademiju u Turskoj. Poznaju se više od deset godina, znači da su prijatelji skoro pola njegovog života. Skupa su odrasli, školovali se i služe domovini koju vole. To im je osnovna zajednička stvar koja ih povezuje. Ljubav prema domovini.
Idriz je iz Zvornika, Amir iz Travnika, a Tarik iz Novog Travnika, i zajedno sa Kasimom su poker “kečeva” u špilu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
“Kasim je najviše saburli od svih nas, drži nas na okupu i pomaže nam kad god je to potrebno. I nije bitno da li je u vezi posla ili privatno. A to je danas rijetkost”, kaže Idriz, Kasimov kolega.
Ove godine smo gasili požare, ne samo u Bistričkoj rici, nego i u Neumu, Čvrsnici, Čitluku, Boračkom jezeru… Opasan je to posao, ali mora ga neko raditi. Imam sreću da sam okružen ljudima koji mi pomažu i kojima ja pomažem. Moramo se pouzdati jedni u druge”, reče mi Kasim dok smo pili kafu. Ispričao je i kako je to izuzetno emotivan posao, praćen različitim reakcijama ljudi koji, nakon uspješno provedene akcije spašavanja, gašenja požara ili drugih nedaća, uspiju doći do njega pokazujući najjače ljudske emocije. A svaka od tih emocija je protkana zahvalnošću koja se nerijetko ne može iskazati riječima, već samo najiskrenijim osmijesima ili suzama radosnicama. Prisjeća se jedne takve situacije i lica starijeg čovjeka koji je nakon ugašenog požara i spriječene tragedije samo netremice gledao u Kasima, bez riječi. U takvim trenucima, svaka razlika, svaka podjela među ljudima gubi smisao. Upravo takvi trenuci mu daju motivaciju i poticaj da bude što uspješniji u svom poslu. Kasim je pozitivna priča koja spaja, pruža nadu u bolje sutra i postavlja primjer i standard mladima naše društvene zajednice, šaljući poruku da je i najveći izazov savladiv. Primjer koji treba slijediti i kojem treba težiti.
Želimo ti prvenstveno zdravlja, Kasime, i da još mnogo godina budeš čuvar našeg neba u Bosni i Hercegovini.