Turističi i planinarski vodić, bosnolog Afan Abazović koji je porijeklom iz Gornjeg Vakufa na društvenim mrežama se oglasio povodom degutantnih prozivanja ovog pitomog gradića tokom predizborne kampanje u Zenici.
Na pola smo predizborne kampanje za lokalne izbore 2024., pa pošto vidim da se moj Gornji Vakuf opet nešto spominje iz poganih usta N.N. lica u negativnom kontekstu, da ponovim:
Gornji Vakuf je prvi grad na obalama rijeke Vrbas, od njenog izvora na Zec-planini u masivu Vranice pa sve do njenog ušća u Savu kod Srpca. Stiješnjen između Vranice i Raduše, nalazi se na 670 metara nadmorske visine i čini ulaz u pitomu i plodnu dolinu rijeke Vrbas, koja se završava u Donjem Vakufu.
Dobio je ime po zadužbini Mehmed-bega Stočanina, koji je krajem XVI vijeka podigao džamiju u centru grada.
Ovuda je prolazila rimska cesta Salona – Sirmium (rejon Splita – Sremska Mitrovica), pa su Rimljani napravili stanicu Ad Matricem.
Bio je obrtnički centar u Gornovrbaskoj regiji, a zbog blizine starih rudarskih Fojnice i Kreševa (sa druge strane Vranice), metalurgija je bila u zamahu, pa su se proizvodili mlinovi za kafu, puške, posuđe i drugi metalni proizvodi.
Klima je veoma pogodna za uzgoj kupusa, a zanimljivo je da je ovom kulturom zasijano 10% obradivih površina na području općine.
U Drugom svjetskom ratu bio je poprište najtežih bitaka u toku Četvrte neprijateljske ofanzive, a tako i glavna brana za formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i obnavljanja Banovine Hrvatske u ratu i agresiji 1992.-1995.
Ima dva nacionalna spomenika:
- Ljubunčića (Teskeredžića) kula u Voljicu i
- Sahat-kula, jedna od 21 u Bosni i Hercegovini
U okolini grada postoje 34 nekropole sa 591 stećkom.
Jedna od najstarijih osnovnih škola u Bosni i Hercegovini, koja je počela sa radom 1889. godine, nalazi se u Gornjem Vakufu.
Sredinom XX vijeka, imam džamije Mehmed-bega Stočanina, Omer ef. Štulanović, u džamiji je pronašao Tursko-bosanski rječnik, pisan ikavicom i neshi pismom.
Po popisu iz 1991. godine, Gornji Vakuf bio je u vrhu tabele po procentu visokoobrazovanog stanovništva u odnosu na ukupan broj stanovnika.
I na kraju, tu je zaustavljen plan formiranja Herceg-Bosne, silovitim otporom branilaca.
Apolitičan sam, ali pratim politiku. Znate i sami moje političke poglede, ja ih ne krijem, to je, naravno, Planinarska stranka. No, također, i lokalpatriota sam, isto kao što volim Zenicu i ne žalim što sam joj dao sve, tako isto volim rodni kraj svog babe i mame i deda i nena.
Demokratija je dala za volju da se bira i da se bude biran. Jedan od kandidata za gradonačelnika Zenice je iz Gornjeg Vakufa. On može pobijediti, može i izgubiti. Meni, hvala Bogu, ni u džep, ni iz džepa.
No, od mene, pred Bogom i ljudima, haram bilo svakom ko mi pogrdnim riječima, pridjevima i epitetima, sa nipodaštavanjem, sa prezirom i sa gađenjem piše, govori i brabonja o mom Gornjem Vakufu.
