Svakog osmog novembra, Gornji Vakuf prisjeća se tradicionalnog derneka poznatog kao Kasum. Ovaj dernek kasne jeseni, duboko ukorijenjen u historiji i kulturi Skopaljske doline, nekada je bio jedno od najvažnijih događanja u godini. U prošlosti, Kasum se održavao u samom centru grada, no s vremenom je njegovo mjesto prebačeno na prostor redovne voćne pijace i buvljaka, koji se održava srijedom.
Za mnoge mještane, Kasum označava kraj ljeta, što je simbolizirano narodnom izrekom: “Kasum dokasa, ljeto prokasa.” Tokom perioda prije rata, ovaj dan bio je prilika za okupljanje, trgovinu i pripreme za zimu. Gornji Vakuf postajao je tada centar Skopaljske doline, a posebno je bila izražena trgovina stokom, koja je značila pripremu zimske „opaše“. Među stočarima su se najviše trgovale koze, koje su, zbog pristupačne cijene, bile izbor mnogih, a uz to je nastala i uzrečica: „Kasum, koziji hasum/neprijatelj.“
Danas, nažalost, Kasum polako blijedi iz sjećanja. Stoka se više ne prodaje, a samo dio „pijačara“ dolazi u grad, nudeći svoje proizvode rijetkim kupcima. Tradicija se, kako kažu stariji, sve manje poštuje, posebno jer se pijaca u Gornjem Vakufu sada redovno održava srijedom. Kada Kasum padne na drugi dan u sedmici, kao ove godine, rijetki su oni koji dolaze, ostavljajući prostor nekada živahnog derneka gotovo prazan.
Ove godine, na osmi novembar, mjesto održavanja Kasuma bilo je gotovo pusto. Na pijaci nije bilo nikoga – nijednog prodavca niti kupca. Ovaj prizor je simboličan prikaz promjena koje su zadesile tradicionalne običaje i način života u Gornjem Vakufu, ostavljajući Kasum kao samo blijedu uspomenu na nekadašnje, živopisne derneke.
