Još davne 2012. godine, web portal GornjiVakuf.com prvi je pisao o jednom od najvrijednijih, a možda i najzanemarenijih kulturno-historijskih blaga našeg kraja – stećcima. Pod naslovom „Na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja nalazi se skoro 600 stećaka“, tada smo objavili članak s fotografijama i podacima koji su trebali poslužiti kao temelj za njihovu zaštitu i valorizaciju. Taj članak i danas stoji kao nijemi svjedok naše brige, ali i tuđe šutnje.
📎 Link na članak iz 2012. godine
Nažalost, od tada pa sve do danas – ništa se nije konkretno uradilo po pitanju zaštite ovih vrijednih spomenika. Tiho su tonuli u zaborav, obrasli u travu i nemar.
Ali onda se krajem maja ove godine dogodilo nešto što je konačno probudilo institucije.
Općinski vijećnici Nedžad Gudić i Ešref Karamustafić reagovali su nakon što su na terenu primijetili alarmantno stanje: stećci na lokalitetu Trešnja, u naselju Podgrađe, pomjerani su bez ikakvih pravila ili nadzora, i sada doslovno leže tik uz magistralni put M16.2. Ne samo da su izloženi propadanju, već su i postali gotovo neprimjetni, izgubljeni među šikarom i smećem.
Njihova inicijativa brzo je dobila odgovor. Načelnik Općine Gornji Vakuf-Uskoplje, Esmin Hajdarević, prepoznao je ozbiljnost situacije i, kako saznajemo, odmah naložio općinskim službama da provjere stanje i predlože konkretne mjere zaštite. U međuvremenu, upućen je i zvaničan dopis Kantonalnom zavodu za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Srednjobosanskog kantona.
Prema trenutno dostupnim informacijama, razmatraju se dva moguća rješenja:
1. Da se svi stećci premjeste i konzerviraju u centru grada, gdje bi mogli biti zaštićeni i turistički valorizovani;
2. Ili, izvjesnija opcija – da se vrate na svoje izvorne pozicije na lokalitetu Trešnja, kako ih je još davno precizno opisao Šefik Bešlagić u svom djelu Stećci, kataloško-topografski pregled:
“Na lokalitetu Trešnja, oko 300 metara istočno od kuća, nalazi se nekropola sa 12 stećaka u obliku sanduka. Spomenici su osrednje obrađeni. Postavljeni su po pravcu zapad–istok, osim dva primjerka koji leže po pravcu sjever–jug. Nemaju ukrasa.”
Stećci su naš materijalni dokaz života, smrti i vjerovanja ljudi koji su ovim prostorima hodali mnogo prije nas. Oni ne govore, ali itekako svjedoče. Vrijeme je da mi, današnji stanovnici ovog grada, počnemo slušati ono što nam imaju reći – i da ih čuvamo, jer kad nestanu oni, nestat će i priča o nama.
