Otišao je čovjek koji nije bio “samo doktor”. Bio je utjeha roditeljima, osmijeh djeci, mir u bolesti, snaga u neizvjesnosti.
Pregledao je hiljade mališana, a iza svakog pregleda stajalo je veliko srce, topla riječ i beskrajna posvećenost.
Za nas rođene 90-ih, on je bio naš doktor. Onaj kojem se išlo bez straha, kojem su se vjerovali i roditelji i djeca.
Prije ratnih dešavanja, bio je i predsjednik-općinski načelnik – i to ne umjesto doktorskog poziva, nego uz njega. Četiri sata vodio je općinu, a četiri sata liječio. Danas je to nezamislivo. Tada je to bio on.
Bio je doktor. Čovjek. Prijatelj. Legenda.
I otišao je tiho, kao što je i živio – skromno, dostojanstveno i predano do posljednjeg daha.
Molimo Allaha, dž.š., da mu podari najljepše mjesto u Džennetu, da mu olakša kabur i podari vječni rahmet.
Dr. Zahide, hvala ti za sve. Neka ti je vječni mir. 🤍
