Sinoć je u Beču odigrana jedna od najvažnijih utakmica kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u historiji naše države, duel između Austrije i Bosne i Hercegovine. Za naš tim to je bio meč koji se morao dobiti, a sve je izgledalo idealno do 78. minute. Tada je, nakon jedne smušenije reakcije odbrane, primljen pogodak koji je potpuno preokrenuo psihološki momentum i presjekao krila mladom sastavu BiH. Do kraja susreta nismo uspjeli stvoriti ozbiljniju prijetnju, pa se pobjeda, koja nam je bila na dohvat ruke, rasula u svega nekoliko sekundi.
Austrija je, s druge strane, ostvarila direktan plasman na Svjetsko prvenstvo, uspjeh koji im treba iskreno čestitati. Riječ je o zemlji koja je kroz različite periode učinila mnogo za naš narod i našu dijasporu. Ako već nije Bosna i Hercegovina ta koja će putovati na Mundijal, mnogima je bilo drago vidjeti da će to biti upravo Austrijanci.
Za našu reprezentaciju priča, ipak, nije završena. Ostaje nam nada u play-off, put koji jeste teži, ali je u potpunosti otvoren. Da bismo se plasirali, trebamo dobiti dvije utakmice – obje eliminacione, obje bez prava na grešku. U prvoj fazi smo gosti, a mogući protivnici su Vels, Poljska, Češka i Slovačka. Izvlačenje parova je zakazano za sutra. Mnogo se priča o željenom rivalu. Vels bi nam igrački najviše odgovarao, dok bi protiv Slovačke ili Češke naši navijači ispunili tribine kao da se igra u Bosni. Poljsku, zbog njihovog tempa i individualne snage, svi priželjkuju izbjeći.
Beč pod opsadom ljubavi prema domovini
A prije samog početka utakmice Beč je izgledao kao produžena ruka Sarajeva, Mostara, Tuzle, Gornjeg Vakufa-Uskoplja i svakog našeg grada. Kolone automobila, rijeke navijača, cijeli dan je protekao u svojevrsnoj “okupaciji” evropske prijestolnice, ali okupaciji dostojanstvom, pjesmom i ponosom. Beč, grad koji je nekada bio i glavni grad naših prostora, jučer je disao u ritmu bosanskog naroda. Gdje god bi se okrenuo, zastave, šalovi, pjesma, eho bubnjeva, spontani horovi sevdalinki i navijačkih pjesama.
Ono što vrijedi posebno naglasiti jeste da se ponovo pokazalo ko su Bosanci i Hercegovci. Ni jednog jedinog incidenta, ni iskre netrpeljivosti, samo radost, podrška reprezentaciji i respekt prema domaćinu. Ulice Beča pretvorile su se u prostor zajedništva u kojem su se mladost, dijaspora i domaći navijači spajali u jedno.
Na tribinama pola Austrija, pola Bosna, ali glas srca je bio jači
Na stadionu – skoro pa pola-pola. Austrijski i bh. navijači podijelili su tribine, ali je energija naših bila daleko snažnija. Glasnije pjesme, čvršći ritam bubnjeva, jača emocija. Kako je kazao profesor Doğan u direktnom prijenosu na TV BiH: „Našoj državi i našem narodu bilo je namijenjeno da nestanemo. Mi smo sve dali da bismo imali ovu državu. I evo nas – tu smo.“ Te riječi sinoć su odzvanjale i na terenu i van njega.
I zaista, stajali smo gordo, na sred Evrope, noseći u srcu Bosnu, a pokazujući poštovanje prema svima drugima. To je identitet koji se ne može naučiti on se nasljeđuje, čuva i nosi poput amajlije.
Play-off je pred nama, a ponos ostaje
Iako rezultat nije bio onakav kakvom smo se nadali, naše navijačko srce je ponovo položilo ispit. Beč je sinoć vidio Bosnu u njenom najljepšem izdanju. Pred reprezentacijom je još jedan težak put, ali nije nemoguć. Dvije pobjede nas dijele od Mundijala.
I zato, idemo dalje, kako smo i navikli: tvrdoglavo, hrabro i sa vjerom u najbolje.
Neka vječno živi naša domovina Bosna i Hercegovina!
