Jučer je profesor Idriz ef. Bušatlić, imam džemata Mehmed-beg Stočanin u Gornjem Vakufu održao izuzetno poučnu hutbu posvećenu Danu državnosti Bosne i Hercegovine.
Na dan kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zajedno sa svojim ashabima oslobodio Meku i pobjedonosno, ali ponizno ušao na konju (630. god.), kako nam prenosi Enes b. Malik, r.a., neki čovjek je došao i kazao: „Allahov Poslaniče, eno se Ibn-Hatala drži za prekrivač Ka'be!“ – „Ubijte ga“, rekao je Vjerovjesnik, s.a.v.s. (Buhari)
Zašto? Ko je bio Ibn-Hatala? Poslanik, a.s., je prije ulaska u Meku naveo imena četiri kvislinga i zulumćara koje je stavio van zakona i odobrio da se ubiju, bilo u Haremu ili izvan njega. Jedan od njih je i Ibn-Hatala, koji se prije primanja islama zvao Abdul-Uzza, pa je po ulasku u islam promijenio ime u Abdullah. Ovog Ibn-Hatalu je Pejgamber, a.s., jedne prilike poslao zajedno s još jednim muslimanom, ensarijom, da prikupljaju zekat u državnu blagajnu (Bejtu-l-mal). Kad su se u povratku zaustavili da odmore na nekom mjestu, Ibn-Hatala je rekao svom saputniku da zakolje jednog jarca (iz sakupljenog zekata) i napravi im dobar ručak. Obzirom da se ovaj sustegao od uzurpacije državne imovine (javnog dobra), Ibn-Hatala je nasrnuo na njega, ubio ga i pobjegao sa prikupljenim imetkom mušricima u Meku. Tamo je imao dvije pjevačice koje su javno pjevale pogrdne i uvredljive pjesme o Muhammedu, a.s.
Dakle, Poslanik nas kroz ovaj primjer uči da nema kompromisa s kvislinzima koji su pogazili principe vjere, odnosno univerzalne principe, i uzurpirali javno dobro. Takvi ljudi su u pravilu nepopravljivi. A šta smo mi uradili? Dozvolili smo da kvislinzi, ratni i poratni profiteri, taj moralni šljam ispliva na površinu i da nam od njihove volje zavise životi i egzistencija. Dok su neki svoje živote, dijelove tijela, krv i imetak žrtvovali za odbranu od dvostruke agresije na našu domovinu, neki drugi su u isto vrijeme švercovali javno dobro i prodavali državu!
Sve ove negativne pojave i tragedije koje nam se dešavaju u društvu su samo posljedica ravnodušnosti većine naroda, koji je postao apatičan i nesvjestan svoje odgovornosti da treba stati na put zulumćarima i reći: „Dosta je!“ Zato što takvi ne poznaju nikakve granice kad vide da im se niko ne suprotstavlja, a stida svakako nemaju.
U suri El-Bekare Allah Svevišnji nam kazuje o Talutu (Saulu) koji je poveo svoju vojsku u pohod na Amaličane, pa im je skrenuo pažnju da će ih Allah iskušati s rijekom (Jordan). Nisu se smjeli napiti iz nje osim da zahvate malo šakom. Međutim, uprkos upozorenju da je to ispit njihove pokornosti Gospodaru i poslušnosti autoritetu, oni se napiše nezasito vode iz te rijeke osim nekolicine. Veli se, od njih osamdeset hiljada samo tristo i nekoliko prođoše taj test. Ali, iako malobrojnaskupina, pobijediše na kraju Džaluta (Golijata) i njegovu brojčano nadmoćniju vojsku. Zato što Uzvišeni Allah veli: „Koliko su puta malobrojne skupine savladale mnogobrojne skupine, Božijom voljom! A Allah je uz strpljive.“ (El-Bekare, 249.)
Berra ibn Azib, r.a., je rekao: „Govorili smo da je sa Muhammedom, a.s., bilo na Bedru nešto više od tri stotine i deset ashaba, jednako broju ashaba Taluta koji su s njim prešli rijeku. A nije je prešao nijedan koji nije vjernik.“ (Buhari)
Gore citirani ajet se isto tako odnosi i na časnu narodno-oslobodilačku borbu u Drugom svjetskom ratu protiv daleko nadmoćnijeg nacističko-fašističkog neprijatelja i domaćih kvislinga, kada je i obnovljena državnost Bosne i Hercegovine, kao i na časnu borbu Armije RBiH u odbrani naše domovine, odnosno očuvanju njezine državnosti i nezavisnosti.
Rijeka koja je bila iskušenje Talutovoj vojsci su, zapravo, častohleplje i materijalna dobra zbog kojih se u miru gubi ono što se časnom i herojskom borbom steklo. Mnogi su poslije agresije na našu domovinu pohitali da se napiju iz te rijeke, da što više zahvate i ponesu svojoj užoj i široj porodici, ne razmišljajući da je to javno dobro, državna imovina za koju bi trebao ići od vrata do vrata i tražiti halala od naroda. Pa mi nismo bili u stanju da asfaltiramo sve ono što su naši plemeniti šehidi i čestiti borci oslobodili!
Kada je Muhammed b. Urve postavljen na funkciju guvernera Jemena rekao je: „O ljudi, ja sam došao u Jemen s ovom devom, a ako nešto više od nje ponesem nazad (kad mi istekne mandat), znajte da sam kradljivac!“
S jedne strane, mi smo narod kome je decenijama zabranjivano ime i zamagljivan identitet, osiromašen raznim agrarnim reformama, eksproprijacijama i nacionalizacijama, zemlja Bosna rasparčavana i dijeljena između dva podlasusjeda, i opet se tako lahko odlučujemo da odemo iz nje misleći da će tamo negdje biti bolje i ugodnije. S druge strane, oni koji tu žive neodgovorno se odnose prema njoj, njezinim prirodnim bogatstvima, zagađuju je, pustoše i što je najporaznije – ne obrađuju plodna polja i livade!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao jedne prilike: „Jemen će biti osvojen i neki ljudi (iz Medine) će doći sa svojim devama, potovariti svoje ukućane i one koji su im odani (da odsele u Jemen), a Medina je za njih bolja, samo kad bi oni to znali. Šam će biti osvojen i neki ljudi će potovariti svoje ukućane i one koji su im odani, a Medina im je bolja, samo kad bi oni to znali. Irak će biti osvojen i svijet će jureći svoje deve potovariti ukućane i između stanovništva one koji su im odani, a Medina im je bolja, samo kad bi to oni znali.“ (Buhari)
U ovom hadisu Pejgamber, alejhi selam, nam ukazuje da je seoba iz rodnog kraja i domovine bez prisile ili nužde, a radi pohlepe za prolaznim materijalnim dobrima i ličnimudobnostima, ustvari, znak pomanjkanja patriotizma i nedostatka svijesti o blagodatima koje ima kod kuće.
Molim Uzvišenog Allaha da nagradi sve naše šehide posebnom šehidskom deredžom, RVI, čestite borce za svaki korak, svaku kap krvi i znoja na Božijem putu i na braniku domovine.
Idriz ef. Bušatlić
Džemat Mehmed-bega Stočanina, Medžlis IZ Gornji Vakuf
21.11.2025. / 29. džumadel-ula 1447.
