U organizaciji Udruženja “Branioci grada”, danas je održan tradicionalni pohod sjećanja na sudbonosne dane januara 1993. godine. Ni olujni vjetar, ni ledena kiša koja je natapala i najkvalitetniju opremu, nisu zaustavili učesnike da odaju počast onima koji su životima branili kućni prag.
GORNJI VAKUF – Postoje dani kada priroda podsjeti na surovost vremena u kojem se branila sloboda. Upravo takav bio je današnji dan u Gornjem Vakufu, gdje se oko šezdeset istrajnih sugrađana okupilo kako bi prošli maršrutu ponosa i prkosa.
Put natopljen kišom i sjećanjima
Pohod je započeo onako kako dolikuje – učenjem Fatihe i odavanjem počasti na Šehidskom mezarju. Kolona se potom, preko Sahat-kule i Partizanskog spomen-obilježja, uputila ka strateškim kotama iznad grada.
Vremenski uslovi bili su ekstremni. Jaka kiša, koju je nosio silovit vjetar, miješala se sa slojevima snijega na usponima. Učesnici kažu da „nijedna nit opreme nije ostala suha“, ali niko nije odustao. Motiv je bio jači od nevremena: sjećanje na januarske bitke 1993. godine, kada su brda Strmica (Relej), Krč i Seoci bila jedina brana između agresorskih snaga i potpunog uništenja grada.
Januar 1993: Mjesec kada je Gornji Vakuf postao neosvojiva tvrđava
Dok su se učesnici peli prema Seocima, evocirane su uspomene na najteže periode historije grada. Januar ‘93. bio je mjesec vatre i čelika. Na dobro naoružane jedinice HVO-a i HV-a, potpomognute teškom artiljerijom, stali su borci sa srcem jačim od svakog tenka.
Na tim uzvišenjima ispisana je historija krvlju. Historijski čas na spomen-obilježjima održao je legendarni ratni heroj Tahir Demirović, podsjetivši na imena koja Gornji Vakuf nikada ne smije zaboraviti:
• Relej (13. i 18. januar): Ovdje su živote položili Hidajet Halilović, Arman Cvijetić, Adem Kirlić, Zahid Hadžiabulić Baraba i Vlado Kuga.
• Krč i put prema položajima (22. januar): Herojski su pali Emir Arapović, Hasan Arapović, Smajl Arnautović, Salih Demirović, Muhamed Redžić, Nazif Hrelja, Ibrahim Hodžić, Edhem Ribić (Civilna zaštita), Emin Pidro i Adis Ugarak.
• Seoci: Mjesto pogibije Ismeta Demirovića, Jasmina Elezovića, Nadira Brice i Kemala Mršića.
“Nakon pada Releja 18. januara, branioci su u gotovo nemogućim uslovima četiri dana držali Krč i Seoce, odbijajući žestoke nalete. To je bilo čudo bosanskog otpora,” istakao je Demirović tokom obraćanja.
Grad koji je preživio nemoguće
Gornji Vakuf je tokom rata bio grad-logor i grad-heroj u jednom. Linija fronta bila je na svega 100 metara od civilnih kuća. Protiv grada je dejstvovalo 14 tenkova, brojne haubice i protivavionski topovi. Bilans je strašan: 343 poginula borca, 810 ranjenih, dok je 450 građana prošlo kroz torture logora.
Ipak, današnji prizor – kolona ljudi koja prkosi oluji kako bi posjetila mjesta stradanja – najbolji je dokaz da žrtva nije bila uzaludna. Grad koji je bio sravnjen sa zemljom danas stoji uspravno, baš kao i njegovi branioci.
Zajedništvo na Benti
Nakon višesatnog marša preko surovih brdskih puteljaka, pohod je završen na lokalitetu Benta. Uz tradicionalni planinarski grah i druženje, učesnici su grijali promrzle dlanove, ali i srca, ponosni što su još jednom dokazali da zaborav nema pristup Gornjem Vakufu.
Organizator, Udruženje “Branioci grada”, još jednom je poslao jasnu poruku: Heroji januarske odbrane žive onoliko koliko živi sjećanje na njih.
