Nakon višegodišnjih priprema i usuglašavanja, Federacija Bosne i Hercegovine nalazi se na pragu jedne od najznačajnijih reformi tržišta rada u posljednjem desetljeću. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike službeno je dostavilo Vladi Prednacrt novog Zakona o radu, čime je i formalno započela procedura usvajanja akta koji bi trebao temeljito redefinirati odnose između radnika i poslodavaca. Prema navodima predlagača, osnovni cilj ovog zakona je unapređenje položaja radnika i jačanje pravne sigurnosti, uz istovremeno očuvanje povoljnog poslovnog ambijenta.
Jedna od ključnih promjena koju donosi novi zakon tiče se same vrste radnog odnosa. Kako bi se stalo na kraj nesigurnosti radnih mjesta, predviđeno je da ugovori na neodređeno vrijeme postanu pravilo, dok bi ugovori na određeno vrijeme trebali biti tek izuzetak. Ovakav potez direktan je odgovor na dugogodišnju praksu “lančanog” produžavanja ugovora, koja je radnike držala u neizvjesnosti i onemogućavala im dugoročno planiranje budućnosti u Bosni i Hercegovini.
Poseban fokus stavljen je na zaštitu porodičnog života i roditeljstva, segmenta koji je u postojećem zakonodavstvu bio predmet čestih kritika. Sindikati posebno pozdravljaju uvođenje fleksibilnijih modela korištenja roditeljskog odsustva, kao i strože kaznene odredbe za bilo koji oblik diskriminacije temeljen na trudnoći, spolu ili roditeljstvu. Ovim mjerama zakonodavac nastoji poslati jasnu poruku da majčinstvo i očinstvo ne smiju biti prepreka napredovanju u karijeri niti razlog za gubitak posla.
Značajne novosti odnose se i na materijalna prava radnika, s posebnim naglaskom na vrednovanje rada vikendom i prava na odmor. Prema dostupnim informacijama, raspravlja se o uvođenju dvostruke dnevnice za rad vikendom, kao i o ukidanju dosadašnjih ograničenja trajanja godišnjeg odmora, što bi u praksi moglo značiti i do 60 dana odmora za određene kategorije. Također, zakon bi trebao jasnije definirati plaćenu pauzu kao sastavni dio radnog vremena, što je praksa koja je već standard u zemljama zapadne Europe.
Ministar rada i socijalne politike FBiH, Adnan Delić, istaknuo je kako zakon nije usmjeren protiv poslodavaca, koje naziva “pokretačkom snagom društva”, već protiv loših praksi koje su dovele do masovnog odljeva radne snage. U trenutku kada se broj zaposlenih u realnom sektoru opasno približava broju penzionera, pitanje ko će puniti budžetske fondove postaje egzistencijalno. Reforma stoga nije samo pravno, već i nužno ekonomsko pitanje opstanka sistema.
Predstavnici sindikata, uključujući Samira Kurtovića, predsjednika Saveza samostalnih sindikata, izrazili su optimizam glede predloženih rješenja. Smatraju da je zakon prijeko potreban jer trenutna primanja često nisu dovoljna ni za pokrivanje osnovne potrošačke korpe. Sindikati vide ovaj zakon kao alat koji će kroz bolje plaće, dodatke i zaštitu prava napokon vratiti dostojanstvo radniku u privatnom sektoru, gdje su kršenja prava dosad bila najizraženija.
Unatoč načelnom konsenzusu da je promjena nužna, očekuje se da će nastavak socijalnog dijaloga donijeti žustre rasprave oko specifičnih detalja provedbe. Poslodavci će zasigurno tražiti osigurače da nova prava radnika ne postanu neizdrživ teret za poslovanje, osobito u manjim preduzećima. Konačnu riječ dat će Parlament FBiH, gdje će se testirati stvarna politička volja za provedbu ovih opsežnih reformi.
Usvajanje novog Zakona o radu moglo bi označiti prekretnicu za bosanskohercegovačko društvo. Hoće li on zaista uspjeti zadržati radnike u zemlji i osigurati pravedniju raspodjelu dobiti ili će ostati “mrtvo slovo na papiru”, ovisit će o kvaliteti inspekcijskog nadzora i spremnosti svih aktera na kompromis. No, jedno je sigurno – status quo više nije održiv.
