Višegodišnja saga o nemogućnosti organizovanja lova na području općine Gornji Vakuf-Uskoplje ulazi u svoju, nadaju se mnogi, završnu fazu. Dok lovci u susjednim općinama Srednjobosanskog kantona (SBK) uživaju u svojim aktivnostima, štite divljač i razvijaju lovni turizam, gornjovakufski lovci su taoci administrativnih i, čini se, političkih previranja. Osnovni kamen spoticanja ostaje pitanje upravljanja lovištem, odnosno sukob dva koncepta: onog koji zagovara zajedništvo i onog koji insistira na podjelama terena.
Problem koji već godinama paralizuje lovstvo u ovoj općini svodi se na nemogućnost dogovora između dva lovačka društva – LU “Radovina” i LD “Uskoplje”. Iako bi lov trebao biti sport i rekreacija koja spaja ljude i briše granice, u Gornjem Vakufu-Uskoplju on je postao poligon za dokazivanje “čije je šta”. Prema informacijama do kojih smo došli, kao i uvidom u najnoviju dokumentaciju i prijedloge sporazuma, jasno je da se rješenje nudi na stolu, ali je za njegovo usvajanje potrebna volja obiju strana da se odreknu isključivosti.
Lovačko udruženje “Radovina” je 22. januara 2026. godine izašlo sa konkretnim “Prijedlogom sporazuma o uspostavljanju i korištenju lovišta”. Dokument, koji je predložen kao konačno rješenje, nudi model koji je već uspješno primijenjen u deset drugih općina SBK-a. Suština prijedloga “Radovine” je formiranje “Unije društava” koja bi funkcionisala kao jedinstveno tijelo. Time bi se izbjeglo parcelisanje šuma i pašnjaka, a upravljanje bi bilo povjereno koordinacionom tijelu sastavljenom od po dva člana iz svakog društva, čime bi se u potpunosti eliminisala mogućnost preglasavanja – straha koji često koči ovakve procese.
U ovom prijedlogu, koji se može okarakterisati kao izrazito racionalan i kompromisan, predviđena je rotacija predsjednika i zamjenika svakih šest mjeseci. Ono što je najvažnije za običnog lovca, bez obzira kojem društvu pripada, jeste stavka koja garantuje da se svim lovcima sa područja općine omogući pristup i učestvovanje u lovu na bilo kojem zbornom mjestu, bez ikakvih ograničenja. Dakle, lovac iz Bistrice ili Voljica mogao bi slobodno loviti u bilo kojem dijelu općine, što je i suština jedinstvenog lovišta.
S druge strane, uvidom u dokumentaciju koja definira revire, čini se da Lovačko društvo “Uskoplje” ima drugačiju viziju – viziju koja se više oslanja na striktno iscrtavanje granica nego na funkcionalno zajedništvo. Dok “Radovina” taksativno navodi revire (Privor, Vrse, Bistrica, Grnica…) kao dijelove cjeline, prijedlozi koji dolaze iz LD “Uskoplje” detaljno opisuju granice, puteve, kote i potoke, stvarajući dojam da se pokušava administrativno “ograditi” teritorija.
Posebno upadaju u oči zahtjevi za revire kao što su “Pajić polje”, “Krupa”, te dijelovi “Bistrice” i “Uskoplje-Raduša”, gdje su opisi granica toliko detaljni da podsjećaju na geodetske elaborate, a ne na dogovor sportskih udruženja. Ovakav pristup, koji insistira na tome gdje tačno prestaje nadležnost jednih, a počinje nadležnost drugih, u praksi je često neprovodiv i vodi ka apsurdnim situacijama na terenu gdje divljač ne poznaje granice, ali ih lovci moraju poštovati pod prijetnjom sankcija.
Postavlja se logično pitanje: Zašto jedan model, koji funkcioniše u cijelom kantonu i koji nudi ravnopravnost (50:50 u administrativnim troškovima i upravljanju), nije prihvatljiv? Da li je cilj lov i zaštita divljači, ili kontrola teritorije? Prijedlog “Radovine” ide toliko daleko da nudi zadržavanje pravnog subjektiviteta oba društva, ali uz zajedničko djelovanje prema vani i prema institucijama, što je “win-win” situacija za sve. Odbijanje ovakvog pruženog dlana moglo bi se protumačiti samo kao želja za dominacijom ili segregacijom lovnog područja, što je u suprotnosti s modernim principima lovstva.
U svom dopisu, LU “Radovina” jasno naglašava da ovim prijedlogom niko ne bi bio oštećen. Štaviše, oni su uputili i svojevrsni apel, ali i upozorenje: ukoliko ne dođe do dogovora, pozivaju nadležne institucije da u potpunosti blokiraju sve aktivnosti lovačkih društava. Ovo je potez očajnika koji želi rješenje, spreman čak i na potpunu obustavu kako bi se prekinulo trenutno mrcvarenje.
Loptica je sada, evidentno, na terenu Lovačkog društva “Uskoplje”. Javnost, a prije svega lovci koji godinama plaćaju članarine a ne mogu adekvatno koristiti lovišta, očekuju odgovore. Da li će prevladati razum i model “jedinstvenog lovišta” po uzoru na komšije, ili će se nastaviti s crtanjem imaginarnih granica po šumama Gornjeg Vakufa-Uskoplja, ostaje da se vidi u narednim danima. Jedno je sigurno – trenutni status quo je neodrživ, a strpljenje lovaca je na izmaku.
