Rast cijena nafte na svjetskom tržištu, potaknut ratom Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Izraela s Iranom, mogao bi se uskoro osjetiti i u Bosni i Hercegovini. Ekonomski analitičar Igor Gavran upozorava da građani imaju razloga za zabrinutost, posebno zbog nedostatka sistemskih mjera kontrole cijena i strateških zaliha energenata.
On podsjeća da su globalni poremećaji na tržištu energenata i ranije vrlo brzo pogađali domaće tržište, što se jasno pokazalo nakon početka rata Rusije protiv Ukrajine.
„Definitivno možemo očekivati sličan scenario kada je u pitanju inflacija koja je nastupila nakon početka rata Rusije sa Ukrajinom. Međutim, sada postoji nešto više prostora za intervenciju nego tada. Cijene roba i usluga su već nerealno visoke, a marže trgovačkih centara i drugih učesnika na tržištu znatno veće nego ranije. Zato bi uz kontrolu cijena moglo doći do sporijeg rasta ili čak privremenog zadržavanja postojećih cijena“, kazao je Gavran u razgovoru za Fenu.
Skok cijena nafte
Rat između Irana i Izraela uzdrmao je svjetsko tržište energenata i doveo do naglog rasta cijena sirove nafte. U jednom trenutku cijena nafte Brent premašila je 120 dolara po barelu, što je najviši nivo od sredine 2022. godine.
Dodatni pritisak na tržište izazvali su i raniji rezovi u proizvodnji koje su uvele Saudijska Arabija i druge velike proizvođačke zemlje, što je pojačalo strah od poremećaja u globalnom snabdijevanju.
Ipak, cijene su kasnije naglo pale nakon izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa da bi sukob s Iranom mogao uskoro završiti. U intervjuu za „CBS News“ rekao je da misli da se „rat gotovo bliži kraju“, nakon čega je cijena nafte Brent pala na oko 90 dolara po barelu.
Uprkos tom padu, cijene su i dalje znatno više nego prije početka sukoba, kada se nafta Brent prodavala za oko 70 dolara po barelu.
Problem kontrole cijena
Gavran upozorava da je poseban problem u Bosni i Hercegovini činjenica da se poskupljenja često uvode bez realnog ekonomskog opravdanja.
„Vjerovatno će se i sada povećavati pod izgovorom cijene goriva i mnogo više nego što ta cijena goriva stvarno utiče na troškove. Zbog toga mnoge zemlje, uključujući i susjednu Hrvatsku, uvode mjere kontrole cijena goriva. Cijene se ne mogu mijenjati kako kome padne na pamet, već u određenim periodima i uz jasne kalkulacije stvarnih troškova“, pojašnjava Gavran.
Dodaje da bi takve mjere i u BiH mogle barem usporiti rast cijena i staviti ga pod određenu kontrolu.
Kada je riječ o drugim proizvodima i uslugama, podsjeća da postoje inspekcije i zakonski propisi koji bi mogli spriječiti neopravdana poskupljenja, čime bi se ublažile posljedice za građane.
Nedostatak rezervi
Analitičar upozorava da bi situacija mogla postati znatno ozbiljnija ako cijena nafte ponovo poraste na nivo iz 2022. godine, kada je dostizala oko 140 dolara po barelu.
„Ako cijena nafte ponovo značajno poraste, tada će poskupljenja postati stvarna i neminovna jer će direktno uticati na realne troškove bez obzira na visoke marže koje sada postoje“, navodi Gavran.
Problem vidi i u činjenici da u BiH gotovo da nema dugoročnog planiranja.
„Ne vidim da se u BiH planira duže od pet minuta unaprijed“, upozorio je.
Posebnu zabrinutost izaziva i nedostatak strateških zaliha nafte i jasnih planova za krizne situacije.
„Čini se da sve druge zemlje imaju zalihe nafte i planove za ovakve scenarije, dok u BiH toga praktično nema. U Republici Srpskoj robne rezerve uopće ne postoje, pa samim tim nema ni terminala u javnom vlasništvu. U Federaciji BiH postoje terminali, ali njihove rezerve očito su minimalne jer se gotovo i ne spominju“, ističe Gavran.
Dodaje da privatne kompanije imaju određene zalihe, ali je njihov primarni interes ostvarenje profita, zbog čega bez državne kontrole tržište može lako dovesti do maksimalnih cijena goriva.
Šire ekonomske posljedice
Prema njegovim riječima, rast cijena nafte najdirektnije će pogoditi kompanije koje u poslovanju najviše koriste gorivo, posebno u transportu robe.
„Ako se nastavi rast cijena nafte, najviše će biti pogođeni oni koji gorivo koriste u prevozu robe ili drugim poslovnim procesima. Dugoročno bi mogla biti pogođena i proizvodnja hrane, jer se veliki dio đubriva i hemijskih proizvoda za poljoprivredu proizvodi na bazi nafte“, navodi Gavran.
Osim toga, pojedine industrije koriste naftu i naftne derivate kao sirovinu u proizvodnji, pa bi i one mogle osjetiti značajan rast troškova.
Na kraju je ukazao i na razlike između razvijenih zemalja i BiH kada je riječ o energetskoj tranziciji.
„U nekim državama veliki dio voznog parka već je električni. Na primjer, u Norveškoj je gotovo 100 posto novih vozila električno, pa bi kod njih uticaj rasta cijena goriva bio znatno manji. U BiH su električna vozila još uvijek rijetkost i gotovo sav transport zavisi od fosilnih goriva“, zaključio je Gavran.
Nagla kolebanja na tržištu energenata već su izazvala zabrinutost ekonomista širom svijeta, koji upozoravaju da bi visoke cijene nafte mogle usporiti globalni ekonomski rast.
U međuvremenu, dodatno olakšanje tržištima moglo bi donijeti razmatranje zemalja G7 o korištenju nacionalnih strateških rezervi nafte kako bi stabilizirale tržište u slučaju većih poremećaja u snabdijevanju energentima.
