U skladu s dugogodišnjom tradicijom i odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, drugi dan Ramazanskog bajrama širom domovine obilježava se kao Dan šehida. Posebno dostojanstveno i s dubokim pijetetom, ovaj značajan datum obilježen je u Gornjem Vakufu, gradu koji je tokom agresije postao neizbrisiv simbol otpora, prkosa i opstanka.
Gornji Vakuf se s pravom naziva herojskim gradom. Njegova novija historija ispisana je krvlju onih koji su u najtežim trenucima stali na branik domovine, braneći ne samo svoje domove, već i samu ideju Bosne i Hercegovine. Danas, decenijama nakon rata, u ovom gradu gotovo da nema sokaka, mahale ili sela koje nije dalo barem jednog, a često i više šehida, čime je cijelo područje postalo svojevrsni spomenik kolektivne hrabrosti.
Važnost Gornjeg Vakufa u odbrani države potvrđena je i pred Međunarodnim sudom u Hagu. Tokom procesa u kojem je presuđen udruženi zločinački poduhvat (UZP) vojnog i političkog vrha tzv. Herceg-Bosne uz učešće HV-a, ovaj grad bio je jedan od krunskih dokaza. U historijskim analima ostat će zapisano da je i sam tadašnji predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, u transkriptima komunikacije sa svojim saradnicima, priznao da su upravo na gornjovakufskom ratištu doživjeli presudni vojni i politički poraz.
Ovogodišnji program obilježavanja u herojskom gradu započeo je na mjestu posebnog sjećanja, kod Osnovne škole „Gornji Vakuf“. Upravo na tom lokalitetu stradali su prvi šehidi ovog grada, čija je žrtva u ranim danima agresije označila početak odlučne borbe za slobodu. Prisutni su učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća odali počast onima koji su prvi položili živote u temelje nezavisnosti.
Nakon ove posjete, delegacije, predstavnici boračkih udruženja i članovi porodica uputili su se prema mezarju Rakovice. Istovremeno, u okolnim selima gornjovakufskog kraja, mještani su masovno obilazili svoja lokalna mezarja. Ova tradicija posjete svakom šehidskom mezaru pokazuje da sjećanje na branitelje nije samo institucionalno, već duboko utkano u porodičnu i komšijsku svijest svakog stanovnika ovog kraja.
Vrhunac dostojanstvenog obilježavanja bio je na Centralnom šehidskom mezarju u Gornjoj Mahali. Izbor ove lokacije za centralno počivalište nije slučajan; Gornja Mahala je tokom cijelog rata bila simbol odbrane, neosvojiva tvrđava koja je izdržala najžešće napade i ostala neporažena. Danas ona mirno spava, čuvajući pod svojim okriljem one najbolje koji su se za nju borili.
Na Centralnom mezarju prisutnima se obratio Hidajet ef. Polovina, koji je u nadahnutom govoru podsjetio na neprocjenjivu vrijednost šehidske žrtve i obavezu živih da tu žrtvu poštuju svakodnevnim djelima. Atmosferu su dodatno oplemenili milozvučni glasovi, a posebno učenje odlomaka iz Kur'ana Saudina ef. Luzića. Njegovo učenje, prožeto dubokom emocijom, kod mnogih prisutnih izazvalo je suze, oživljavajući sjećanja na očeve, sinove i braću.
Vjerski dio programa i zvanično obilježavanje okončani su zajedničkom dovom koju je proučio Hasan ef. Glamočak. Poruka poslana iz Gornjeg Vakufa bila je jasna: šehidi nisu samo dio historije, oni su temelj budućnosti. Dok god se obilaze njihovi mezarovi i dok se njihova imena spominju s ponosom, herojski grad i domovina koju su branili bit će sigurni.
