Sport u Gornjem Vakufu-Uskoplju ponovo piše prelijepe, ali ujedno i dramatične stranice. Rukometašice Ženskog rukometnog kluba Sloga, popularne “Pahuljice”, nalaze se na pragu nevjerovatnog uspjeha i ponovnog ulaska u elitu bh. rukometa. Međutim, umjesto euforije i planiranja zaslužene proslave, nad klubom se nadvio oblak neizvjesnosti i straha od ponavljanja bolne historije.
Iz kluba stiže jasan i emotivan vapaj: ne smije se dozvoliti još jedna historijska nepravda prema ovim mladim djevojkama. To su naša djeca, lica koja svakodnevno susrećemo na ulicama, u školama i dvorani. Vrijedne i predane, mukotrpnim treninzima su apsolutno deklasirale konkurenciju u ligi i na parketu zaslužile plasman u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Postavlja se teško moralno pitanje – kako tim istim djevojkama pogledati u oči ako zbog nedostatka finansija budu primorane odustati od takmičenja koje su pošteno izborile?
Priča ove generacije daleko je od obične i sa sobom nosi težinu ranijih odricanja. U sezoni 2021/2022., ove djevojke su ispisale historiju, postale prvakinje Federalne lige i izborile ulazak u najviši rang. Tri pune godine stajale su rame uz rame s najboljim ekipama u državi, ponosno predstavljajući svoj klub i grad onako kako dolikuje. A onda je uslijedio šok – ne zbog manjka talenta, volje ili sportskog kvaliteta, već isključivo zbog nedovoljne finansijske podrške za igranje elitnog ranga, bile su primorane da se povuku.
Mnogi bi sportski kolektivi nakon takvog udarca klonuli duhom, odustali i rasuli se, ali ne i ova ekipa. Danas, u završnici sezone 2025/2026., samo tri kola prije kraja prvenstva, ponovo neprikosnoveno drže vrh tabele. Svega dvije pobjede na domaćem terenu dijele ih od nove titule prvaka Federacije BiH i povratka tamo gdje svojim nesumnjivim kvalitetom pripadaju. Rezultat koji mnogi klubovi sanjaju godinama, one su ponovo dovele na dohvat ruke.
Iza ovog fascinantnog uspjeha stoji beskompromisan rad uprave i stručnog štaba, ali prije svega samih igračica. To su djevojke koje su ponikle u omladinskoj školi ŽRK Sloga, koje su zajedno odrastale, dijelile istu sportsku salu i učile prve rukometne korake u jednoj osnovnoj školi. One danas pokazuju da mogu biti najbolje. Njihovi zahtjevi nisu nerealni; one ne traže mnogo, već isključivo priliku da svoje vještine i trud odmjeravaju sa najboljima u državi.
I dok bi u svakoj drugoj sredini ovakav rasplet situacije bio signal za početak velikog slavlja, kod nas se, nažalost, nameće jedno tjeskobno pitanje: šta poslije posljednjeg sudijskog zvižduka? Problem nije u tome što ove djevojke ne znaju igrati ili pobjeđivati. Problem je što uspjeh na sportskom borilištu mora pratiti adekvatna podrška van njega. Sportski klub ne čine samo suhoparni rezultati; čine ga djeca, njihovi snovi, rad i ponos cijele jedne lokalne zajednice.
Snovi ove djece ne bi smjeli zavisiti od finansijske neizvjesnosti. Uspjeh se ne kažnjava, on se nagrađuje. Iz kluba čvrsto vjeruju da će oni koji nose odgovornost za društveni život i razvoj općine prepoznati istinsku vrijednost onoga što se stvara u dvorani. Jasna je poruka svima da ulaganje u sportski razvoj omladine nije i nikada ne smije biti posmatrano kao običan trošak – to je najdirektnije i najisplativije ulaganje u budućnost.
Sa svoje strane, igračice i stručni štab su obećali da će, kao i uvijek do sada, svoj dio posla besprijekorno odraditi na terenu. Boriće se do kraja, potvrditi lidersku poziciju i još jednom dokazati ko su i šta mogu. Na potezu je sada zajednica – da se pobrine kako bismo svi zajedno imali razlog za još jednu prelijepu sportsku priču koja se pamti, ali ovaj put, priču bez bolnog upitnika na kraju.
