Džamija Mehmed-bega Stočanina u Gornjem Vakufu danas je odisala posebnim duhovnim smirajem, onim koji se osjeti samo kada se vjernička srca okupe oko zajedničkog nijjeta – ispraćaja putnika na najsvjetliji put. Centralna Ikrar dova nije bila tek običan susret, već duboko emotivan trenutak u kojem su se ispreplele nade, dove i skrušenost pred veličinom pete islamske dužnosti. Gornjovakufska čaršija je utihnula, prepuštajući prostor odjecima Kur’ana i tihih jecaja koji su pratili ovu svečanost.
Program su skrušeno izveli imami Medžlisa Islamske zajednice Gornji Vakuf, čije je učenje Kur’ana i mevluda unijelo posebnu vedrinu u džamijske prostore. Umjesto pukih riječi, džamijom su odjekivali ajeti koji govore o Ibrahimu, a.s., i pozivu na hadž, prodirući duboko u duše prisutnih. Svako učenje bilo je prožeto iskrenim emocijama, podsjećajući sve prisutne da je ovo putovanje povratak izvoru, a ne puki prelazak kilometara.
Idriz efendija Bušatlić, imam džamije Mehmed-bega Stočanina, uputio je riječi dobrodošlice prisutnima, kao i gostu predavaču dr. Šefiku Kurdiću, te je budućim hadžijama poželio sretan i hairli put.
Prisutnima se obratio glavni imam MIZ Gornji Vakuf, Hidajet-ef. Polovina. U svom obraćanju, efendija Polovina je uputio prigodne poruke budućim hadžijama i njihovim porodicama, ozvaničivši ovaj važan trenutak za cijelu lokalnu zajednicu i džemat.
Poseban emocionalni naboj donijelo je i prisustvo te prigodan vaz dr. Šefika Kurdića. On se obratio skupu govoreći o značaju ibadeta hadža, podsjećajući prisutne na duhovne vrijednosti koje ovo putovanje nosi sa sobom, te na važnost iskrene pripreme za susret sa svetim mjestima.
U ovogodišnjoj grupi odabranika, onih koji su se odazvali pozivu “Lebejkallah”, nalaze se naši sugrađani: Remza Abazović, Rešid-ef. Bektić, Muradif i Ajša Pidro, Namka Čaušević, hadži Murada Mašetić (bedel za supruga Osmana), hadži Admir-ef. Malanović (bedel za Aziza Čauševića), hadži Hasan Ajanović (bedel za oca), Sejida Imamović, Fatima Čaušević, Seida Prijić, Zehra Šečunović, Zahida Alić, Lejla Ajanović, Elvedin Šljivo, Hasan Gafić, Fadila Gafić, Šefik Grižić i Dževida Meštrovac Demirović.
Ova imena nisu samo spisak putnika, već svjedočanstvo o godinama sabura, štednje i tihih dova u noćnim satima. Vidjeti ih u prvim safovima, dok im se na licima ogledala mješavina strahopoštovanja i neizmjerne radosti, bio je prizor koji je nemoguće opisati bez dubokog poštovanja. Njihov “Ikrar” – njihovo priznanje i obećanje da će se odazvati Božijem pozivu – osjetilo se u svakom uzdahu i svakom “Amin” koje je izgovoreno pod svodovima džamije.
U islamu ovakvi trenuci nisu slavlje u svjetovnom smislu te riječi, već duboka duhovna gozba za dušu. Nije bilo mjesta za buku, već za tišinu koja govori više od riječi, za poglede koji se susreću u razumijevanju i za ruke koje se pružaju u znak oprosta. Svaki zagrljaj nakon dove bio je ispunjen iskrenošću, jer ispratiti nekoga na hadž znači podijeliti s njim dio te svete nade da će se vratiti čist od grijeha, baš kao na dan kada ga je majka rodila.
Na samom kraju, proučena je zajednička Ikrar dova, kojom je spušten blagoslov na cijeli skup. Dok su se hadžije polahko razilazile svojim domovima da se pripreme za skori polazak, u vazduhu je ostao onaj neopisivi miris hajra. Gornji Vakuf je danas ispratio svoje najbolje ambasadore, uz nadu da će njihove dove na najodabranijim mjestima biti primljene i da će donijeti bereket svima nama koji smo ostali da ih s čežnjom čekamo.
