Genocid u Srebrenici ostavio je neizbrisive ožiljke, a istraživanja Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti pokazuju da je u periodu od 1992. do 1995. godine ubijeno 826 djece. Jedna od najpotresnijih priča koja je dospjela do Haškog tribunala jeste ona o Fahrudinu Muminoviću, dječaku koji je čudom preživio strijeljanje 14. jula 1995. godine u Orahovcu kod Zvornika.
Prema svjedočenju zaštićenog svjedoka, bivšeg vojnika Zvorničke brigade, iz gomile tijela strijeljanih Bošnjaka iznenada se pojavilo dijete od pet ili šest godina. Prizor je bio toliko stravičan i nevjerovatan da su vojnici, naviknuti na ubijanje, na trenutak spustili oružje. Dječak je, prekriven krvlju i utrobom drugih žrtava, dozivao oca.
Oficir koji je rukovodio strijeljanjem naredio je da se dijete odvede u zatočenički objekt kako bi ga kasnije ubili s drugom grupom. Međutim, vojnik koji je kasnije svjedočio u Hagu odlučio je spasiti dječaka. Odveo ga je u bolnicu u Zvornik, predstavljajući ga kao ranjenika pronađenog u šumi, kako bi ga zaštitio od povratka na mjesto pogubljenja.
Fahrudin Muminović se kasnije prisjetio trenutaka kada su ga vojnici izveli iz kamiona i naredili da legne na zemlju. Njegov spasitelj, kojeg je Fahrudin pamtio pod nadimkom Doktor, kasnije je zbog svog čovječnog čina i svjedočenja u Hagu bio obilježen i izopćen iz svoje sredine. Fahrudin je godinama kasnije izrazio želju da upozna porodicu čovjeka koji mu je spasio život.
Nakon rata, Fahrudin je živio u teškim uslovima, a njegova priča je 2019. godine potaknula dijasporu na akciju. Zahvaljujući prikupljenim sredstvima, osigurano mu je stambeno zbrinjavanje. Njegovo svjedočenje ostaje trajni podsjetnik na strahote genocida, ali i na rijetke trenutke ljudskosti u najmračnijim vremenima.
Ovo svjedočenje, kako prenosi portal Radiosarajevo.ba, jedan je od najvažnijih dokaza o razmjerama zločina počinjenih u julu 1995. godine, ali i o hrabrosti pojedinaca koji su u sistemu zla odlučili sačuvati ljudskost.
