5.8 C
Gornji Vakuf
Utorak, 19. Marta 2024.

Prošlost grada

Gornji Vakuf kao gradsko naselje nastao je istom krajem XVI vijeka. Sam naziv ovog pitomog gradića upućuje da ispitivanja o njegovu postanku treba dovesti u vezu sa institucijom vakufa. Valja napomenuti da su vakufi u svim islamskim zemljama odigrali golemu ulogu u urbanom razvitku, pošto su putem vakufa izgrađivani skoro svi objekti javnog značaja u pojedinom naselju. Međutim u slućaju Gornjeg Vakufa, kao i još nekih drugih urbanih centara još je mnogo više naglašena uloga vakufa.

Za postanak Gornjeg Vakufa važi naime analogna situacija kao i sa Donjim Vakufom, Kulen Vakufom, Varcer Vakufom, Skender Vakufom, Skucanim Vakufom, Vakufom (kako se do 1878. nazivao Sanski Most), ali i sa Rudom i Novom Kasabom. Sve ove varoši svoj postanak imaju zahvaliti aktu o uvakuvljavanju kojim se zasnivala varoš, i to obično prvo izgradnjom džamije na trgu, a onda izgradnjom drugih pratećih objekata. Praksa sa izgradnjom varoši na podlozi vakufa poznata je već od prvog doba islama. Spominje se da je drugi halifa Omer izlučivao erazijska zemljišta i stanovništvo koje se naseljavalo u novoosnovanom naselju “ikta” učinio, oprotivši ga danka ili poreza. S tom tradicijom nastavili su i Turci. Radilo se o gradskim naseljim nastalim najviše na erazijskom zemljištu koje je po prijedlogu svojih osnivača, sa sultanskim dopuštenjem postajalo mulkovno uz istovremeno podjeljivanje određenih povlastica. S obzirom na pravni karakter uvakufljenja ovo bi bili evkfi sahiha, od kojih treba razlikovati evkafi gajri sahiha ili tahsisat, gdje je erazijski karakter na zemljištu zadržan, s tim da je vladar, bilo desetinu i penosnu pristojbu, ili samo uživanje.

Postanak Gornjeg Vakufa stoji u najužoj vezi sa vakufom Mehmed – bega, zvanog Stočanina, a to znači da je njegova džamija od fundamentalnog značaja za osnutag same varošice. Zato povijest Gornjeg Vakufa kao gradskog naselja nalazi svoje ishodište u Mehmed – begovoj džamiji.
Prilikom ispitivanja prošlosti Gornjeg kao i Donjeg Vakufa, pa i drugih urbanih centara Skopaljske župe, postoji jedna naročita poteškoća: Ovdje nije od tolike važnosti to što u historijskim vrelima srećemo i sa šeher Skopljem na Vardaru, neovisno od toga što je filiološki jedno i drugo Skoplje različitog porijekla: šeher Skoplje nazvano je po ilirskom Scupi, dok je naziv Skoplje za župu, a po njoj i urbane centre Skoplja izveden od Uskoplje, što će reći usko polje, kakvo ovo polje faktično i jeste: dugo je oko 27 km, a široko svega oko 2 km. Dileme izaziva to što se u historijskim vrelima pojmom Skoplje označava kako župa tako i pojedini urbani: Gornji i Donji Vakuf, pa kako se čini i Prusac. Pojedina vrela često navode općeniti termin Skoplje, imajući u vidu, bilo župu, bilo Gornji ili Donji Vakuf, bilo pak Prusac, pa se često ne zna šta se u pojedinim konkretnim ima podrazumjevati. Inače se u vrelima naš gradić spominje kao Gornji Vakuf, Gornje Skoplje, Vakfi Bala, Vakfi Sagir idt., ali kako rekosmo često i samo kao Skoplje. Poteškoće su donekle i u tome što i izvan Skopljanske župe postoji više gradova koji u svome nazivu sadržavaju oznaku vakuf.

Kraj oko Gornjeg Vakufa kao u ostalom i sva Skopaljska župa, bila je oduvijek izrazito dobro naseljena. Plodnost zemlje, bogatstvo šumom i divljači po okolnim bedima, povoljni uvijeti za ekstraktivno rudarstvo i obradu rude učinili su ovaj kraj odavno privlačnim za ljudska naselja.
Još potkraj XVII vijeka jedan mletački uhoda vjerovao je da zapadno od Prusca – što će reći na širem sektoru Gornjeg Vakufa sa Vranicom, Radovanom i Rosinjom – postoji rudnik zlata.

Već u prvim izvorima o postojanju bosanske države, Uskopaljska dolina se spominje kao sastvani dio zemlje kojom vladaju bosanski vladari. To je jedno vrijeme granično područje Bosne, tako da su česti upadi hajduka i drugih razbojnika u Skopljsku dolinu.
Mjesto i uloga ovog kraja ogleda se i u zastupljenosti srednjovjekovnih utvrda. U Glasniku Zemaljskog muzeja od 1901. fodine, tvrdi se kako se “po brdima oko Gornjeg Vakufa, osobito onima sa sjeverne i zapadne strane, nizahu veliki i tvrdi gradovi nekadašnjih domaćih velmoža, a podno brda bijahu rasijana sela”. Uz BISTRICU gdje su se navodno u srednjem vijeku održavali vašeri i bila crkva nalazila se dva grada, jedan istočno a drugi zapadno. Nešto istočnije na Središtu, iznad Krupske špilje, bio bi također jedan grad, a tamo gdje se Volješnica sastaje s Vrbasom, postoji lokalitet Podgrađe.

Ništa rječitije o naseljenosti kraja oko Gornjeg Vakufa ne govori koliko brojnost srednjovjekovnih stečaka. U gornjovakufskoj općini postoji oko 581 stećak, najviše u formi sanduka i to na području samog Gornjeg Vakufa, zatim Bistrice, Volara, Podgrađa, Paloča, Donje Bistrice, Hrasnice, Voljica, Pidriša, Vrse, Krupe, Dobrošina, Pridvoraca, Voljevca i Ždrimaca. Na neke od ovih srednjovjekovnih nekropola teritorijalno se nadovezuju stara katolička i stara muslimanska groblja, što indicira na kontinuitet srednjovjekovnog stanovništva sa stanovništvom najranijeg turskog doba. Ovdje je posebno interesantno Mezarije Šehitluci u selu Bistrica, situirano na jednoj glavici, iznad lokaliteta Crkvine, u blizini skupine stećaka.
Poslije Drugog svjetskog rata Gornji Vakuf je, kao u ostalom i cijela Bosna i Hercegovina, doživio svoj puni procvat. Naime proces industrijalizacije koji se odvijao u cijeloj Jugoslaviji, zahvatio je i Gornji Vakuf.
Tako je napodručju općine Gornji Vakuf vršena eksploatacija uglja, gipsa, kvarcita, željezne rude i dolomita. U svim ovim rudnicim bilo je zaposleno 600 radnika.

Pored rudarstva u Gornjem Vakufu se u poslije Drugog svjetskog rata razvila i metaloprerađivačka djelatnost. Nosioci ove djelatnosti prije svega su bili “Tom” i tvornica opruga “Unis”. U ovim firmama je nekad bilo zaposljeno oko 800 radnika.
Pošto je ovo područje jako bogato šumom, u Gornjem Vakufu se razvila uspiješno i drvoprerađivačka djelatnost. Nosilac aktivnosti u ovoj djelatnosti bila je tvornica namještaja “G. V. mebl” na Trnovači.
Zahvaljujući procesu industrijalizacije, razvila se i tekstilna industrija, u vidu dvije firme, i to “Borac” i “TOP”, koje su zapošljavale više stotina radnika.

Poslije tragičnog rata koji je zadesio BiH, u periodu 1992. – 1995. godine, Gornji Vakuf je doživio užasna razaranja. Naime u ovom području bio je ratni sukob između Armije BIH i HVO. Hrvatska vojska HB potpomognuta teškim naoružanjem Vojske Republike Hrvatske, vršila je konstantna granatiranja grada sa okolnih brda. Gornji Vakuf je bio ključna kvota za dalje širenje paradržavne tvorevine Herceg Bosne, koja se trebala spojit sa Republikom Hrvatskom. Koliko je ovo bilo bitno ratište za Hrvatsku vidljivo je iz razgovora tadašnjeg predsjednika R Hrvatske Franje Tuđmana sa generalima, gdje on inzistira na osvajanju Gornjeg Vakufa, kako bi se moglo nastaviti dalje sa zamišljenim aktivnostima. Sreća je bila što je u Gornjem Vakufu pružen veliki otpor lokalnog Bošnjačkog stanovništva, te se generali u tom razgovoru, žale Predsjedniku da nemogu nikako da uđu u sam grad.

Posljedica ratnih dešavanja je da je danas Gornji Vakuf podijeljen grad, sa promijenjenim službenim nazivom općine u Gornji Vakuf – Uskoplje.

{s}proslost{/s}

Uredništvo
Uredništvohttps://gornjivakuf.com/
Udruženja za informisanje X MEDIA
Zadnje dodano
Povezane vijesti