Drugi pišu

Drugi pišu

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Vahid Čurić, interpretator sevdaha i sportski radnik iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja preminuo je jučer u 66. godini.

Brojni ljubitelji Čurićeve pjesme i interpretacija sevdaha opraštaju se danas na društvenim mrežama od ovog čovjeka koji je bio cijenjen u srednjoj Bosni.

Među onima koji su se oprostili od dragog Vahe je bivši reprezentativac BiH i poslanik u Parlamentu BiH Vlatko Glavaš.

"Počivaj u miru, prijatelju. Pamtit ću dok sam živ naša lijepa druženja", naveo je Glavaš.

Opraštaju se i Čurićevi sportski prijatelji, ali i muzičari, pjevači, interpretatori sevdalinki.

Muzičku karijeru započeo je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, Čurić je 1989. godine (u oštroj selekciji) napravio više snimaka i za tadašnji Radio Sarajevo, odnosno Arhiv Radija Bosne i Hercegovine, među kojima su i pjesme "Gonđe ružo u zelenom sadu" na tekst Alekse Šantića, uz pratnju Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva, te narodna pjesma "Pokraj save bagrem drvo raste".

vahid curic osmrtnica

Tokom agresije, a i u poratnim godinama Čurić je stanovnicima srednje Bosne, ali i šire liječio ranjene duše svojim pjesmama. Neizostavan je bio na brojnim manifestacijama.

Uporedo je radio i na sportskom planu, vodeći uglavnom omladinske selekcije NK "Sloga" iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja. Iako je uglavnom radio u teškim uslovima, njegov entuzijazam nije posustajao. Bio je i među ljudima koji su prije 20-tak godina osnovali Klub sjedeće odbojke (SKISO) "Sloga" u Gorenjm Vakufu-Uskoplju, koji bilježio uspješne nastupe.

Iskazao se kao dobrovoljni darivatelj krvi sa više od 112. darivanja, te je nagrađen "Zlatkom plaketom" dobrovoljnih darivaoca.

Iza Vahida Čurića su ostali supruga Dunja, kćerka Emina, sinovi Jasmin, Miralem i Mirza, te ostala brojna rodbina, prijatelji, ali i tužni stanovnici Gornjeg Vakufa-Uskoplja i Gornjevrbaske regije.

Radiosarajevo.ba

Stanovnike Gornjeg Vakufa-Uskoplja prije nekoliko dana iznenadila je donekle osmrtnica da će 9. jula biti obavljeni dženaza i ukop 68-godišnjeg Enesa Hans-Jörg Fridricha iz Hamburga.

Dženaza je zaista obavljena na mezarju u mjestu Duratbegović Dolac, nedaleko od Gornjeg Vakufa-Uskoplja.

Iza Enesa Hans-Jörga ostali su supruga Hafiza, šurijak Rasim, prijateljica Halida i ostala rodbina i prijatelji.

Životnu priču Enesa Hans-Jörga i to kako je jedan Nijemac izrazio želju da po islamskim propisima bude dostojno ispraćen s ovog svijeta upravo u srednjoj Bosni, ispisao je Isak ef. Ahmetović.

"Rahm. Enes Hans-Jörg Fridrich rodio se u Njemačkoj u kršćanskoj porodici, tako se i odškolovao i odrãstao sve dok se nije upoznao i oženio sa jednom muslimankom iz Gornjeg Vakufa. Sa njom u braku je prihvatio i vjeru Islam. Zadivljen postulatima vjere Islama i onim sto ova vjera objašnjava šta se dešava sa insanom nakon njegove smrti, napisao je i testament u kojem je o/poručio da posle njegove smrti, bude po islamskim propisima ukopan u Bosni, tačnije u mezarju džemata Duratbegović Dolac, MIZ G. Vakuf, gdje su ga mnoge džematlije tog kraja, samo po dobru poznavali", napisao je ef. Ahmetović.

Brojni su na društvenim mrežama uputili riječi podrške porodici povodom smrti Enesa Hans-Jörga.

Radiosarajevo.ba

ponedjeljak, 05 Juli 2021 10:49

FOTO/VIDEO: Jedan dan na planini Vranici

Za treću destinaciju u sklopu projekta “Jedan dan na planini” izabrao sam planinu Vranicu u neposrednoj blizini grada Fojnice.  U planu je bilo da ja i moja ekipa osvojimo dva najveća vrha planine Vranica, Krstac i Nadkrstac. Na 357 km dug put od Velike Kladuše do Prokoškog jezera krenuli smo dan prije, jer je bilo planirano noćenje na jezeru, koje je bilo i polazna tačka našeg uspona.

Unazad par godina, imao sam želju da posjetim Prokoško jezero, jezero glečerskog porijekla u podnožju planinskog masiva Vranice. Jezero se nalazi 22 km od Fojnice, asfaltni put vodi do sela Tocila, a zatim se oko 17 kilometara vozi makadamskim putem uz rječicu Jezernicu, Vlaške ravne i Hrid. To je ujedno i najgori dio cijele ove avanture, ukoliko imate auto sa niskim podvožjem, ovaj put vam neće biti nimalo ugodan. U Fojnici se doduše može rentati veliki broj terenskih vozila sa kojima se možete odvesti na jezero, ako vam je žao vašeg limenog ljubimca.

Zbog dužine puta i sitnih problema sa navigacijom, tročlana ekipa je stigla na Prokoško jezero u večernjim satima, gdje smo obezbjedili smještaj u jednoj od drvenih pastirskih koliba, koje su grupisane u katune (pastirska naselja). U prošlosti su ove kolibe prvenstveno koristili mještani koji su na proljeće i ljeto dolazili na Prokoško jezero i ovdje čuvali stoku, brali plodove poput borovnica i malina, itd. Sad se ove kolibe prvenstveno koriste u turističke svrhe, i sve ih više se može vidjeti oko jezera i na okolnim obroncima.

1982. godine jezero i područje oko njega su proglašeni regionalnim parkom prirode, te je na taj način ovo područje postalo zonom stroge zaštite. 2005. godine područje je proglašeno i spomenikom prirode.

Prokoško jezero se puni iz podjezerskih i okolnih izvora na padinama Debelog brda, topljenjem snijega do kasno u proljeće i kišom u ostatku godine. Jezero je stanište endemičnog primjerka vodozemca – Raizerovog tritona, kojeg je još davne 1891. godine pronašao Othmar Reiser, ornitolog Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Triton pripada redu rijetkih repatih vodozemaca i nalazi se an listi zaštićenih vrsta od 1954. godine. U zadnje vrijeme, mnogi stručnjaci izrazili su sumnju da je triton izumro u Prokoškom jezeru, a kao jedan od glavnih razloga se spominje poribljavanje kalifornijskom pastrmkom (u želji da se obogati gastronomska ponuda!?), jer je ta vrsta ribe poznati predator i uništava tritona.

 

Privatizacija jezera se nastavlja, nove kolibe se grade, sve veći broj turista posjećuje jezero, a pravim zaljubljenicima u prirodu ostaje samo nada da će se struka ozbiljnije posvetiti očuvanju ovog prirodnog dragulja.

Polazak sa Prokoškog jezera na osvajanje najvećeg vrha planine Vranica najavljen je bio u 8 sati ujutro. Tu smo se našli sa našim vodičem, Amerom Kajtazom, planinarom i zaljubljenikom u prirodu iz Sarajeva. Nakon kafe na klupici kraj jezera i fotografisanja ove jutarnje idile, oko 8:30 krenuli smo preko Sarajevskih vrata prema prvom vrhu, Krstcu (2069 metara).  Pored mene, tu su bili još i Nihad Ćosić, snimatelj, i naš zajednički prijatelj, Sead Kasupović, planinar iz Velike Kladuše.

 

O planini

Planina Vranica je najviša planina Srednje Bosne, i jedina čiji najviši vrh prelazi 2100 metara nadmorske visine. Dio je masivnog planinskog prostora, drukčijeg je izgleda, podrijetla i morfologije od vapnenačkog gorja u zapadnoj Bosni, na Bjelašnici i južnije u Hercegovini. Vranica je središnja planina tog prostora. To je najpoznatija rudna planina u našoj zemlji, sa historijom eksploatisanja ruda još iz rimskog perioda. Na njoj su se kroz burnu historiju Bosne nalazili rudnici zlata i drugih plemenitih, cijenjenih metala i minerala, kao što su željezo, bakar, živa, kvarc i barit.

Planina je smještena između gradova Gornjeg Vakufa na zapadu i Fojnice na istoku, a ujedno se nalazi i na razvođu između rijeka Vrbasa i Bosne. Najviši vrh zove se Nadkrstac i ima nadmorsku visinu 2112 m. Radi se o pitomoj planini, sa dosta pašnjaka, površinskih voda i ukupno osam vrhova iznad 2000 metara. Najviši vrh planine je Nadkrstac s 2112 metara nadmorske visine, a slijedi ga vrh Ločika sa 2107 metara, Bijela Gomilica sa 2072 metara, Krstac sa 2069 i Rosinj sa 2059 metara nadmorske visine.

Uspon

Od jezera do „semafora“ smještenog na planinskom prijevoju Sarajevska vrata trebalo nam je nešto više od sat vremena. Ovaj dio puta je dosta strm, ispresijecan brojnim izvorima pitke vode. Iza nas smo ostavili Prokoško jezero, a iznad snježne kape na Sarajevskim vratima smo po prvi put se mogli diviti pogledu na jezero.

Tu smo kratko odmorili i krenuli prema vrhu Krstac do kojeg nam je trebalo još svega 15-ak minuta hodanja. Ovaj dio puta je obilovao prekrasnim pogledima prema Prokoškom jezeru, kojeg su nam djelomično kvarili oblaci koji su u naletima natkrivali vrhove Vranice. Na Krstcu smo se fotografisali i krenuli prema najvećom vrhu planine, Nadkrstcu. Dodatnih 45 min lagane šetnje i završnih 5 min malo strmijeg uspona i tu smo, na 2112 metara nadmorske visine. Tu smo se nagradili odmorom i uživali na vrhu oko sat vremena.

Nakon fotografisanja, krenuli smo nazad prema Prokoškom jezeru i tom prilikom naišli na grupu od 50-ak planinara iz Jablanice, Mostara, Konjica, Sarajeva i Visokog, koji su doputovali u organizaciji Planinarskog društva „Prenj-Glogošnica 1979“. Od planinara iz Gornjeg Vakufa saznali smo da članovi Planinarskog društva „Goran“ Gornji Vakuf-Uskoplje vrše uspon na Nadkrstac iz pravca Gornjeg Vakufa i donose na vrh metalnu zastavu Bosne i Hercegovine. Nažalost, nismo ih mogli sačekati na vrhu da prisustvujemo tom događaju, no za manje od sat vremena kako smo sišli sa vrha, ugledali smo zastavu u daljini. Uspio sam napraviti fotografiju sa svojim zoom objektivom sa udaljenosti većoj od 2 km.

Odlučili smo se ponovo za najkraći put prema jezeru, od Sarajevskih vrata direktno u dolinu gdje je smješteno jezero. Silazak je dosta strm i zahtijeva oprez, ali i on je savladan bez većih problema (ne računamo lagani pad autora ovog teksta prilikom prelaska jednog od potočića).

Oko 3 sata smo bili nazad kod jezera. Uslijedio je osvježavanje na jezeru, ručak, te povratak prema Velikoj Kladuši. Sa Amerom smo se rastali u Fojnici, gdje smo već dogovorili neke nove avanture koje nas očekuju narednog mjeseca. Amer je pristao biti i vodič na četvrtom usponu, Bjelašnici, planini kojoj ćemo posvetiti narednu, četvrtu po redu reportažu u sklopu projekta „Jedan dan na planini“.

Priredio: Hasan Braco Mujakić

Sport je najjače oružje protiv svih problema u Bosni i Hercegovini i samo sport može režirati nevjerovatne priče.

Jedna takva nam dolazi sa omladinskog prvenstva za rukometašice u Gornjem Vakufu.

Prvenstvo, igra, rukomet, druženje režirali su jednu priču koja nosi veliki broj poruka. Priča koja može biti vodilja kako zapravo treba da se ponašamo u našoj državi i najljepšoj zemlji na svijetu.

U glavnim ulogama su ŽRK Sloga Gornji Vakuf-Uskoplje i ŽRK Knežopoljka iz Dubice.

 

Klub sa sjevera Bosne i Hercegovine je objavio saopštenje, koje daje nadu za bolje sutra. Evo o čemu je riječ:

"Moramo vam ispričati jednu priču... 2019. godine bili smo domaćini završnice prvenstva BiH za rukometašice rođene 2004. godine. Tada smo prvi put upoznali ekipu iz Ž̌enskog rukometnog kluba Sloga Gornji Vakuf - Uskoplje. Simpatična i nepoznata ekipa bila je naš protivnik u finalu. Utakmicu smo riješili u svoju korist, ali to nije bit ove priče. Nakon ove završnice počelo je prijateljstvo Knežopoljke i Sloge. Nedugo nakon završnice ugostili su nas na svom turniru, i bilo je zaista prelijepo", naveli su iz ŽRK Knežokoljka.

U međuvremenu je, podsjećaju, došla je pandemija koronavirusa, i to je period kada se dva kluba nisu imala priliku sastajati.

"Bili smo u kontaktu sa predstavnicima Sloge. Uz sve mjere ova sezona je odigrana i dosšao je period završnica prvenstva BiH. Domaćinstvo za kategoriju 2004. dobili su upravo naši prijatelji iz Vakufa. Kad smo dobili ovu informaciju bilo nam je izuzetno drago, ali i u jednu ruku i tesško jer nismo znali da li ćemo moći da učestvujemo i branimo titulu prvaka. Naravno, zbog finansija. Poznato je da smo sa pet selekcija ostvarili plasman na zavrsšnicu i jednostavno nije bilo moguće na svakoj nastupiti. Bili smo u stalnom kontaktu sa predstavnicima Sloge. Pet ekipa je potvrdilo učešće na završnici i samo su nas čekali, a po svemu sudeći bili smo blizu da otkažemo nastup i odemo sa selekcijom 2008. godište u Zavidoviće", pojasnili su.

No, onda se desilo nešto što potvrđuje sport kao jedna od najsnažnijih faktora faktora u našoj zemlji.

"Sad dolazimo do ključnog dijela ove priče. Bez obzira što smo im konkurenti za medalju, ŽRK Sloga nas poziva i nudi besplatan smještaj za cijelu ekipu. Ovu ponudu nismo mogli odbiti i pristajemo da učestvujemo na završnici. Međutim, to nije sve. Predstavnici Sloge pozivaju nas dan kasnije, uzimajući u obzir udaljenost Dubice i Vakufa, te nam nude dodatnu besplatno dodatnu noć kako bi djevojčice bile odmorne za nastup", napisali su iz ŽRK Knežopoljka, te dodali:

"Zaista, potez koji se ne dešava često i vrijedan je svake hvale. O domaćnistvu i ljubaznosti koje smo doživjeli u Gornjem Vakufu, to je već posebna priča. Sigurni smo u to da će našu priču o domaćinu potvrditi svi klubovi ucčesnici, kao i službena lica. Ono manje bitno je da smo domaćina pobjedili u polufinalu, a iz hrama rukometa ispraćeni smo ovacijama vrhunske rukometne publike".

Posebnu zahvalnost ŽRK Knežopoljka uputili su predsjedniku ŽRK Sloga Ismetu Hadžiabuliću i sekretaru kluba Muameru Zukić koji su, kako navode, "kreatori ove prelijepe priče".

Sportsport.ba

Jusuf Petrović već dvadeset godina gaji ljubav prema pčelarstvu. Proizvodi i prodaje sve osim pčelinjeg otrova, dakle, med, propolis, matičnu mliječ, polen.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da proizvodi matice što ga svrstava kao jedinog u Srednjobosanskom kantonu koji to radi na jako kvalitetan način a jedan je od rijetkih u BiH koji se odlučio na tu proizvodnju.

Ističe da sve što uspije proizvesti da to i proda, zadovoljni kupci se vraćaju iznova. Ističe da su ga dnevno pčele znale ubosti po 50 puta ali je postao imun pa nema problema kada ga ubode pčela.

U gornjem toku rijeke Vrbas, smješten je Gornji-Vakuf Uskoplje, Općina u Bosni i Hercegovini koja se od ovog mjeseca može pohvaliti da ima prvakinje države u rukometu.

Priča, koja ima svoj početak, zaplet, priča koja je dobila nevjerovatan kraj i priča koja je ispunjena emocijama, ljubavlju, željom, borbom.

Kako je mjesto od oko 4.000 stanovnika i Općina koja broji oko 20.000 stanovika dobila prvakinje države?

Teško je početi ovakvu priču običnim frazama. Teško je pronaći riječi kojim bi se opisao uspjeh vakufskih djevojčica, da djevojčica, generacija ŽRK Sloga 2006. i mlađe postale su prvakinje Bosne i Hercegovine za 2021. godinu u konkurenciji mlađih kadetkinja.

Rezultat isklesan mukotrpnim radom i odricanjem, na čelu sa trenerom Fudaom Mahmutovićem, koji je u jednoj maloj Općini skupio djevojčice koje su na kraju donijele državno zlato.

Neki neće obratiti pažnju na ovaj rezultat, neki neće shvatiti ozbiljno, ali ovo sportsko čudo iz Gornjeg Vakufa ima itekako svoju težinu i zaslužuje svoje minute.

Ipak, uvodni dio ove priče krenut ćemo sa izjavom trenera Fuada Mhamutovića, čovjeka koji je istu generaciju i prošle godine odveo od završnice regionalnog SiM-a.

"Ovo je rezultat mukotrpnog rada. Hvala Općini, Upravi kluba, predsjedniku, hvala politčkim subjektima, privrednicima, svima koji su dio ove nevjerovatne priče", u jednom dahu pun ponosa započeo ja razgovor za SportSport.ba Fuad Mahmutović i nastavio.

"Ove djevojčice su zajedno dvije godine. Imali smo jednu generaciju djevojčica rođenih 2006. godine. Ponosan sam kako su radile, trenirale, učile. Nisu propuštale trening i evo stigli smo do ovog nevjerovatnog rezultata."

Ako mislite da je ovo kraj vakufske rukometne priče, varate se.

Isti vikend juniorke ovog kluba generacije djevojaka rođenih 2002. godine i mlađe osvojila je treće mjesto na državnom prvenstvu.

To je generacija rukometašica koja nosi igru ŽRK Sloga na seniorskom nivou u Prvoj ligi FBiH, a sada su među svojom generacijom uspjele donijeti bronzu na Vrbas.

Nije kraj.

Naredni vikend Gornji Vakuf-Uskoplje domaćin je završnice prvenstva Bosne i Hergeovine za kadetkinje, tačnije djevojke rođene 2004. godine i mlađe.

I na tom prvenstvu, ŽRK Sloga će imati priliku da osvoji još jednu medalju i kakav bi to poduhvat bio, ravan čudu, a i jeste sportsko čudo, koje ima svoje ime i prezime -ŽRK Sloga 2013 Gornji Vakuf-Uskoplje.

Nismo zaboravili jednog od najzaslužniijih za stvarane zlatnih vakufskih djevojčica, a to je sekretar kluba Muamer Zukić. Popularni Zuka je i više od sekretara, podrška, motor, nekada i trener, čovjek koji pored privatnih obaveza uvijek nalazi vremena i prostora da gura prema naprijed klub, igračice, trenere, a svojim radom je medijski klub digao na jedan vrlo dobar nivo, a posebno na društvenim mrežama, gdje je ŽRK Sloga aktivan povodom svih dešavanja.

"Mi smo se za ovo pripremali i prošle godine, ali korona nas je zaustavila. Nakon toga djevojke su trenirale sedam puta sedmično, zaista smo se spremili za ove rezultate. Očekujemo da i u generaciji 2004. napadanemo prvo mjesto", rekao je Zukić za SportSport.ba, a zatim nastavio:

"Ako nam se neke stvari poslože, možda i naredne sezone da u seniorskoj konkurenciji napadamo plasman u Premijer ligu BiH. Naš rad je podređen mlađim selekcijama, vidjet ćemo šta će dešavati u budućnosti."

Sloga može biti primjer svima šta znači predan, kvalitetan rad, bez buke, galame, prozivanja, a koliko Gornjem Vakufu znači ovaj rezultat pokazuje i jučerašnji doček rukometašica u čaršiji i slavlje.

I za kraj, kao šlag na tortu, vakufske heroine, one koje su na terenu ostavile zadnji atom snage da prezentuju svoj klub i čaršiju u najsjanijem izdanju.

Prvakinje države u mlađim akdektinjama ŽRK Sloga - generacija 2006.: Lamija Ljubunčić, Amina Ljubunčić, Sarah Hadžiabulić, Lejmana Omerović, Šejla Kasumović, Ajna Radmilo, Iman Imamović , Sajra Vele, Ema Dadić, Esma Pokvić, Nejra Hajrić, Amina Delić, Adna Gvozden, Sumeja Čabro.

Bronzane juniorke BiH - ŽRK Sloga generacija 2002.: Irma Milanović, Naida Milanović, Ajša Zahidić-Korugić, Zahida Zajmović, Dalila Abazović, Ema Jareb, Amina Duratbegović, Larisa Burko, Negra Karamustafić, Irma Šeketa, Alma Gvozden, Elna Gudić.

Trener obje ekipe je Fuad Mahmutović, a tim je na juniorskom prvenstvu vodio Muamer Zukić.

sportsport.ba

Enez Crnalić, bivši reprezentativac BiH, novi je trener premijerligaša iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, potvrđeno je na službenoj stranici Sloge.

Premijerligaš iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Sloga, pronašao je zamjenu za Sefira Gvozdena, a klupu Sloge će u narednoj sezoniti voditi bivši reprezentativac BiH, Enez Crnalić.

Crnalić je u svojoj igračkoj karijeri branio boje Porto Tolera, Vrgorca, Sofića, Mostara SG i Mostarskih kiša.

U svojoj trenerskoj karijeri vodio je Sofić i Mostarske kiše.

4plus1.ba

Potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović i delegacija Zemaljskog muzeja BiH dogovorili su zaštitu vrijednog nalazišta fosilnih ostataka na području Gornjeg Vakufa/Uskoplja te pokretanje inicijative za povrat ukradenih predmeta.

Nedavno je, naime, na graničnom prijelazu prema Hrvatskoj, u gepeku autobobila slovenskog držaljanina pronađeno više od 80 fosila velike vrijednosti.

Fosilni ostaci pronađeni su proteklih godina tokom redovnih rudarskih radova na površinskim kopovima rudnika Gračanica.

„Nađeni su vodozemci, lijepa čeljust krokodila... Stvarno izuzetno lijepi primjerci“, kaže paleontolog Božana Čorović.

Kakav je odnos države prema naslijeđu, potvrđuje da Zemaljski muzej posjeduje tek desetak primjeraka sa lokaliteta Gračanice, mnogo manje od onog koliko se nađe u privatnim zbirkama. Ali i deficit kadra, koji bi radili na otkrivanju i zaštiti.

„Jako malo brinemo, na jako loš način, nemamo dovoljno školovanih ljudi na terenu, imamo puno ljudi po kancelarijama“, upozorava Mirsad Sijarić, direktor Zemaljskog muzeja BiH.

Ogromni prostor površinskog kopa i u prošlosti je bio predmet brojnih krađa. Kako su nam potvrdili, iako je pokušaja saradnje s nadležnima bilo, do sada nije bilo ozbiljnijih koraka na njegovoj zaštiti. Stoga i dogovoreni planovi raduju.

„Na neki način ćemo stimulisati sve one ljude koji na bilo koji način štite ovo nacionalno bogatstvo i u nekoj bliskoj budućnsoti plan je da se ta kolekcija stavi pod jedan nadzor“, objašnjava direktor Rudnika uglja Gračanica Osman Sofić.

Potpredsjednica FBiH pojasnila je kako Melika Mahmutbegović je od Ministarstva sigurnosti BiH zatražila da preko svojih agencija napravi uvid u slučaj i da se zaplijenjeni fosilni ostaci se vrate u BiH.

Koliko je neprocjenjivih dokaza postojanja života na ovim područjima na prostoru Gornjovrbaske regije nestalo zbog nebrige države, ne zna se. Ali bi dobro bilo da ubuduće ovakvi predmeti, umjesto u rukama krijumčara, završavaju tamo gdje im je mjesto, u muzejima.

federalna.ba

Povoljnija epidemiološka situacija napokon je dopustila da se udovolji zahtjevu Ministarstva obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta te da se u školske klupe vrate i svi učenici srednjih škola, saznaje portal Vitez.info.

Naime, na današnjem zasjedanju vanredne sjednice Vlade KSB donesena je odluka kako će se, nakon što je uspostavljena nastava za završne razrede srednjih škola u punom obimu kroz redovni nastavni proces, ista uspostaviti i za ostale razrede srednjih škola, kako bi se školska godina uspješno privela kraju. Ova mjera će se početi primjenjivati od ponedjeljka, 10. maja 2021. godine.

Još jednom su naglašene i donesene odluke kako je potrebno nastaviti sa striktnim provođenjem općih i posebnih mjera koje su trenutno na snazi.

Mjera ograničenog kretanja i maksimalno dopuštenog broja ljudi u zatvorenom i otvorenom prostoru donesena je na način da se po automatizmu usuglasi s Naredbom kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva.

Inspekcijskim organima kantona i pripadnicima Ministarstva unutarnjih poslova naloženo je da intenziviraju rad na terenu u cilju praćenja implementacije važećih mjera i preporuka.

Vitez.info

Policija je na graničnom prijelazu Staroj Gradišci pronašla fosile stare petnaest miliona godina. Njih je pokušao prokrijumčariti slovenski državljanin.

Upravo ova vijest izazvala je dosta pažnje u regionu. Ekipa Nove BH otišla je na mjesto odakle se vjeruje da fosili potječu, u rudnik „Gračanica“, na Humcu u Gornjem Vakufu.

Please publish modules in offcanvas position.