Emira Hadžijusufović (25) iz Gornjeg Vakufa studentica je Odsjeka za hemiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, a zbog teške finansijske situacije tokom studiranja, kako kaže, morala je raditi različite honorarne poslove i stalno je bila u potrazi za poslom. Tako je, prelistavajući oglase, našla zanimljivu ponudu.
Može uštedjeti
– Na internetu sam vidjela zanimljiv oglas za posao stjuardese. Nisam ni slutila da će mi jedan klik drastično promijeniti život – od mazanja paštete na jučerašnji hljeb u Studentskom domu u Nedžarićima do savršenog doručka u hotelu s pet zvjezdica – priča Hadžijusufović.
Ona već šest mjeseci radi u jednoj grčkoj aviokompaniji i, kako kaže, svakim danom sve više voli taj poziv.
– Plaća je dobra i mogu dosta uštedjeti. Život stjuardese je na neki način glamurozan, ali i težak. Ili spavaš u najudobnijem krevetu na svijetu ili ne spavaš uopće – govori Hadžijusufović.
Ističe da ima veliku podršku sugrađana iz Gornjeg Vakufa koji, kako kaže, kada dođe u rodni grad, rado slušaju njene nove doživljaje i anegdote.
– Moja baza je smještena u Parizu, a evropsko nebo mi je postalo novi dom. Zaista je zanimljivo kad si jedan dan u Lionu, drugi na nekom od Kanarskih otoka, u Londonu ili Erbilu – ističe ova mlada Bosanka.
Šarolik raspored
Raspored letenja je šarolik i uglavnom se svodi na to da se dan radi, a dan odmara.
– Grad koji mi se najviše dopada je Pariz, to je moj novi dom na ugovorom određeni period. U budućnosti bih voljela da se skrasim, a velika želja mi je da nađem posao u svojoj struci. No, prije toga ću još malo uživati u blagodatima ovog posla – poručila je Hadžijusufović.
Lijepo je čuti da neko govori bosanski
– Svaki dan u avionu nosi neke zanimljivosti. Tako sam na krcatom letu iz Kazablanke za Pariz, usred gužve s putnicima i ogromnim torbama, počela izgovarati sitne psovke na bosanskom jeziku. Odjednom se iz mase javila gospođa, kasnije sam saznala da je iz Vareša, i rekla mi: “Samo lagano!”. Nakon mjesec pričanja engleskog, sporazumijevanja na francuskom i slušanja radnih kolegica koje govore grčki ili švedski, bila sam presretna što me je neko razumio – priča Hadžijusufović.
