Prostor oko gornjeg Vrbasa bio je naseljen u prapovijesno doba o čemu svjedoče prapovjesni i rimski ostaci rudarske djelatnosti. Vranica je poznata kao rudna planina, bogata zlatom, baritom, kvarcitom i drugim rudama. U okolini grada postoje 34 nekropole sa oko 591 stećkom, uglavnom sanduka. Gornji Vakuf kao gradsko naselje nastao je krajem 16. stoljeća, dolaskom Mehmed-bega Stočanina, zaima, koji je ovdje 1592-1593 podigao džamiju.
Sahat-kule su visoke i vitke zgrade sa satom, kvadratične, rjeđe osmougaone osnove. Građene su najčešće u centralnim zonama čaršije, i to uz džamije, kao zadužbine pojedinih vakifa, mada ih ima i na drugim mjestima. Sahat-kula u Gornjem Vakufu kao jedna od dvadeset sahat-kula u Bosni i Hercegovini, izgrađena je u 18. stoljeću u periodu od 1710-1711. godine.
O njenom nastanku postoje tri predanja. Prvo govori kako je jedan potomak iz porodice Hadžiabdić bio u otomanskoj diplomatskoj službi u Italiji, te da je on dao da se sagradi Sahat-kula u Gornjem Vakufu. U drugom predanju prema historičaru Ešrefu Karamustafiću, kaže se da je krajem 18. stoljeća mladić iz porodice Hadžiabdić oženio djevojku iz Stoca. Međutim, djevojka se dugo nije mogla naviknuti na novu sredinu, na ljude i na bosanske običaje ovog kraja. Kada je otac upitao šta joj najviše nedostaje, ona je rekla da su to otkucaji na sahat-kuli. Otac je, u namjeri da udovolji želji svoje kćerke, sagradio ovu kulu. Treće predanje vezano je opet za porodicu Hadžiabdić. Jedan njihov predak na hadžu se upoznao sa dvojicom hadžija iz Počitelja i Zvornika. Hadžija iz Počitelja ga je upoznao sa hadžijom iz Zvornika koji mu je dao svoju kćer za ženu, a on je u Italiji nabavio tri zvona za sahat-kule i po jedno poslao u Zvornik, Počitelj i Gornji Vakuf. Sahat-kulu spominje i Ivan Franjo Jukić u svojim putopisima, gdje navodi da je satni mehanizam nabavljen od Dubrovčana.
Sahat-kula u Gornjem Vakufu je jednoprostorni objekat, koji u svom podnožju ima kvadratičnu osnovicu, dimenzija 3,55×3,55 m. Visina objekta iznosi oko 9 m. Ulaz u objekat se nalazi na jugozapadnoj strani. Vrata su željezna i završavaju se lučno. Vrata nisu izvorna. Sahat-kula je izgrađena od nepravilnih komada krečnjaka. Do 1949. godine, otkucavala je ”a la turca” vrijeme, a od tada je počela otkucavati po srednjoevropskom vremenu (”a la franca”), i to svakog sata ponavljala, otkucavajući dva puta uzastopno.
Sahat-kula u Gornjem Vakufu je zaštićena od Nacionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti RBiH rješenjem iz 1951. godine. Odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture RBiH, 1962. godine u Registar nepokretnih spomenika kulture upisan je Dobri sahat toranj iz Gornjeg Vakufa. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. novembra 2008. godine, donijela je Odluku da se historijski spomenik Sahat – kula u Gornji Vakuf – Uskoplju se proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Što se tiče radova na istraživanju, očuvanju i restauraciji u periodu od 1950-1953. godine, krov sahat-kule rekonstruirao je Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine. Godine 1978. izvršeni su restautracioni radovi. Početkom 2000. godine izvršena je rekonstrukcija stubišta i krovne konstrukcije, te i postavljanje novog mehanizma sata i jednog zvona. Radove je predvodio Sead Hadžiavdić. Ispitivanjem terena u oktobru 2008. godine, ustanovljeno je da postoji opasnost od daljnje degradacije strukture objekta sahat-kula zbog efekata vremena, atmosfere i neadekvatnih radova. Pukotine su vidljive na fasadi.
Današnje stanje (novembar, 2020, g.) ovog nacionalnog spomenika nije zadovoljavajuće zbog nebrige (ne)odgovornih. Vrata sahat-kule u Gornjem Vakufu su otvorena. U unutrašnji prostor, na stepenište i platformu vidljivo je smeće. Sat na sahat kuli ne pokazuje tačno vrijeme. Ulica i pristupni put do sahat-kule su neuređeni. U narednom periodu u skladu sa Zakonom obavezno bi se trebali uraditi sanacioni radovi na objektu uz unaprijed napravljene smjernice. Obavezno dovesti rasvjetu do ovog objekta. Uraditi pristupne staze do sahat-kule. Izvesti zaštite ograde, uraditi informativne table. Izvršiti kalibraciju sata.
Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine zaslužuje svu potrebnu brigu i pažnju, kako lokalnog stanovništva i vlasti, tako i viših nivoa vlasti u čijoj nadležnosti i jeste sahat-kula u Gornjem Vakufu.
Informacije preuzete iz sljedeće literature:
-1953. Jukić, Frano Ivan, Travelopisii historijska i etnografska djela , Svjetlost, Sarajevo, 1953.
-1957. Kreševljaković, Hamdija, “Sahat-kule u Bosni i Hercegovini”, Naše starine IV, Godišnjak Nacionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.
-1957. Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanskedržave , Sarajevo, 1957.
-1960. Pašalić, Esad, Drevna naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini,Specijalno izdanje Nacionalnog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1960.
-1971. Bešlagić, Šefik, Stećci-katalog-topografskasmotra , Veselin Masleša, Sarajevo, 1971.
-1978. Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanskedržave , Veselin Masleša, Sarajevo, 1978.
-1988. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine , Tom 2, Region arheoloških nalazišta 1 -13, Nacionalni muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.
-1998. Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafikaBosne i Hercegovine , knjiga II, Sarajevo-Izdavaštvo, Sarajevo, 1998.
-2004. Haračić, A. Hajrudin, Gornji Vakuf u prošlosti,monografski prikaz života i djela Bošnjaka od Drugog svjetskog rata , Sarajevo, 2004.
-2006. Dedić, Ismet, Sanjarska domovina, Gornji Vakuf-ljudi, godine, život, tradicija…, Bugojno, 2006.
-2008. Odluka o proglašenju Sahat kule u Gornjem Vakufu Nacionalnim spomenikom BiH http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3053
Priredio: Muamer Čehić, magistar šumarstva
