Jednom sam u jednom tekstu napisala da je svako dijete na svijetu,ama, baš svako, dostojno da mu se za maštu,za iskrenost,za ljubav,za dobrotu,za cjelokupno postojanje treba dodijeliti bar jednom u godinama djetinjim neka posebna medalja, ne radi same medalje,već radi radosti koju bi ona izazvala u najljepšem carstvu zvanom – DJETINJA DUŠA. Tamo, pored svega što nabrojah stoji još puno toga što je ostalo nespomenuto ovim tekstom. Ne može se baš uvijek sve za što treba cijela mala ili velika priča reći u samo u jednoj riječi. Nekada od jedne geste, uzdaha,pogleda ili treptaja srca nastaju romani,značajni i važni. Duša koja uspija u tragu slova da ostavi smisao bitnoga je duša u čijem se srcu,poput odbljeska u bistroj rijeci, ogleda odraz svjetlosnog traka.
U mojoj duši se, evo, već nekoliko mjeseci ogleda izraz lica djevojčicinog, sjaj velikih okruglastih okica u kojima je moguće da bude odsanjana svaka maštovitost ili osjećana poetičnost stihova. Počela sam uočavati ljepotu njenog izražavanja davno, godinama prije ovih dana u kojima je postala učenica na mojim satima književnosti.
Časovi su trajali onim svojim tempom u kojem imate cijelo jedno beskrajno more bistrih pogleda, plavetnila,žubornog kretanja riječi…
Nakon što upišem čas i porazgovaramo o tome jesu li to jutro zapazili „našeg“ vrapca koji svakodnevno dolazi na prozorsko okno, po mrvice koje mu ostave učenici iz odjeljenja VI1 i da nas pozdravi kljucanjem u staklo pored Eldarove klupe, počinjemo raspetljavati najmetaforičnije rime i smisao gramatičkih pravila.
Riječ po riječ, dan po dan, osvajamo Teen carstvo školskim dogodovštinama!
Jedno jutro, stidljivo spuštena ,na otvorenim stranicama sa štampanim tekstom jedne lijepe pjesme koja govori o cvijetu, našla se zlatna medalja. Dva smeđa oka, poput prekrasnih svjetionika, samozatajno pratila su moje riječi znatiželje, pohvale,veselja zbog medalje. Osmijeh , bodren, mojim osmijehom, jače je zablistao na licu moje Emine Bektić.
„Ima ona,nastavnice, Emina, još puno medalja!“ – reče dječak tog jutra i obasja najrascvrkutaniju učionicu u Osnovnoj školi „Pajić Polje“.
„ Ide i u druge gradove sa klubom!“- nadoveza još jednu rečenicu na kazano Eminina prijateljica.
Emina, ohrabrena prijateljskim riječima, krenu pričati gdje je bila prošli vikend sa Karate klubom „ Sloga“ Gornji Vakuf – Uskoplje, gdje planira ići još, gdje je osvojila prva mjesta,gdje druga, gdje treća.Priča me očara. Eminini obrazi rumene, oči postaju sjajnije, a iz duše samo zlato i srebro osvojenih medalja.
Dok joj predlažem da gostuje u okviru moje redakcije u emisiji „ODRASTANJE“ kod sjajne voditeljice Snježane Galić, radosno izražava želju da se pridrži mojim art dušama koje odrastaju učeći se baviti umjetnošću kojojm uljepšavaju život. To poslijepodne sam dobila e-mail sa nabrojanim mjestima i turnirima, prvenstvima gdje je Emina osvajala medalje baveći se karateom.
Fascinantan spoj Eminine sanjarski raspoložene duše i nježnosti djevojčice u šestom razredu sa ozbiljnošću njenog izraza lica kada je na tatamiju sa svojim prijateljicama iz karate kluba ili u toku borbe. U bijelom kimonu pokazuje već istančane borilačke vještine!
Prije ili poslije odigrane borbe za jednu od medalja, prije ili poslije stajanja na pobjedničkom podiju, Emina je jedna suosjećajna prijateljica, odlična učenica i kćerka vrijedna svake ostvarene želje od strane svojih ukućana..
„Imam ukupno 14 medalja i to : 6 srebrnih, 6 bronzanih i 2 zlatne!
Učestvovala sam na : Konjic open 2016 ., Prvo kolo karate lige Donji Vakuf 2017 g. , Memorijalni turnir Rašid Buca Ilijaš 2017. ,.Državno prvenstvo za djecu Čitluk 2016., Karate savez Hercegovina Mostar 2016. , 2.Kolo kantonalne lige Busovača 2016., .Kolo karate kantonalne lige Turbe 2016. ,Rama open 2014., Split Karate cup 2017., Otvoreno prvenstvo Ilidža open 2017. ,.Zenica open 2016. , Prozor open 2015. , Bugojno open 2016. , Gornji Vakuf 2016 ., a još sam išla na Balkansko takmičenje u Beograd!”
Ova Eminina rečenica nije obično hvalisanje.Nije nikakvo hvalisanje!
Ovo je kliktaj zbog uspjeha koji Emininu svestranu dušu samo još jednom zlatnom ili srebrnom nijansom ukrašava sreća. Emina je svjesna da je život pred njom pružio putokaze u kojima je moguće pronaći snagu za osvajanje mjesta i za školske uspjehe, i za maštovitost arta, ali jačati i volju da nema nesavladive prepreke, baš kao što biva kada se osvajaju medalje iz borilačkih vještina.
Kako napisah već svako dijete je Mali Princ ili Mala Princeza na planeti svoga djetinjstva .
Planeta Emininog djetinjstva je puna blještavih trenutaka u kojima će se spomenutim rezultatima pridruživati i u budućnosti još mnogo, mnogo uspjeha u učenju, artu,sportu!
Poput princeze u bijelom kimonu Emina ide sa osmijehom na licu u susret svemu što djetinjstvo i život čine sretnim!
Ima volju,srce,snagu, djetinjstvo u duši! Za sreću je to sasvim dovoljno!
Vernesa Manov
