U sehari gornjovakufskih talenata pronašli smo Nedima Jareba koji inspirativno piše o ljubavi. Njegovi stihovi nikog ne ostavljaju ravnodušnim, jer čitatelj u njima osjeti iskrenost Nedimovog srca.
Nedim za GornjiVakuf-x.com otkriva da mu stihovi „dolaze“ iznenada, ali uvijek direktno iz srca. Već godinama ih izgovara u prisustvu svojih prijatelja, koji su ga konačno uspjeli nagovoriti da zapisuje te osjećaje iz svog srca.
Inspiraciju za pisanje pronalazi iz Gazala Dželaludina Rumija. Ovaj student arhitekture piše iz ljubavi prema Bogu, jer to je prema njegovom mišljenju jedina istinska ljubav.
Inače, Nedim dolazi iz porodice prepune talenata. Tako je njegov otac Rahman Jareb jedan od najpoznatijih poznavalaca ljekobilja u Gornjevrbaskoj regiji, dok je njegov rahmetli amiđa Rizvan također bio pjesnička duša i imao je običaj sa prijateljima pričati u stihu. Iza sebe je ostavio veliki broj pjesama koje do sada nisu objavljene.
OKEAN – Nedim Jareb
A Ti si Okean! Pa ti si Beskrajan, Nepregledan. U Tvoje dubine su samo najhrabriji krenuli. Neki su odmah odustali, a neki se čak nisu ni osvrnuli. U Tebi su sva blaga i ljepote, a u Tvom mraku su samo koje Ti znaš strahote. U Tebi je hrana za gladnog i osvježenje za umornog i žednog. Od Tebe je potekao život i bez Tebe života nema.
Znam da kriješ bisere duboko u Sebi i da do njih mogu doći samo oni iskreni prema Tebi, koji su bez straha, oni hrabrih srca i širokih prsa. Učini nas od tih hrabrih da ronimo, da ljepote i čiste boje dubina i dna vidimo, da nas ne grize za oči i da nije slano, da nam ništa u njemu nije strano!
Tebi hrle usamljene rijeke, hladne i nemirne, u beskrajni zagrljaj Tvoje milosti i veličanstvenosti. Radosne i vesele, talasaju, padaju i krivudaju, neke poniru, a neke se bude i umiru i sve tako dok se u Tebi ne smire i probude, jer Ti želiš da tako bude. Ti bez prestanka podižeš i spuštaš Svoju vodu, da bi došle nove rijeke kad ove prve odu.
Evo kažu da rijeke postaju plitke i da neće još dugo biti vode slatke i pitke. A Okean će se, kažu, uzdići i zemlju prekriti, i ništa drugo više važno neće biti. Tada će svi osjetiti Tvoje struje, kao što brodove ljuljaju jake oluje.
