Emin Ljutić iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja punih 13 godina hrani dva medvjeda kojima je dao imena Gvido i Laka. Sa Lakom je čak spavao u krevetu osam mjeseci, davao mu hranu humanu i mijenjao pampers pelene jer je bio bolestan. Vodio ga je i pedijatru da bi danas Laka težio 250 kilograma. Gvido je težak preko 400 kilograma. Vodio je Emin i sudske parnice protiv Države jer su mu inspektori htjeli oduzeti medvjede i eutanazirati ih. Zahvaljujuči odvjetnicima dobio je spor na sudu a medvjedi će ostati kod njega dok kanton Središnja Bosna ne napravi azil za životinje. Međutim jako se obradovao kada su mu na vrata pokucali volonteri. Jedna djevojka, nezaposleni mladić i zaposlenik koji godišnji odmor provodi kod Emina hraneći medvjede.
-Iznenađen sam da su nakon trinaest punih godina stigli volonteri da mi pomognu hraniti medvjede i čistiti im brlog. Kao što je poznato medvjedima sam ustupio svoju kuću a ja stanujem u jednoj ljetnoj kućici. Trinaest godina nisam na odmor otišao zbog medvjeda. Nisam ih imao kome ostaviti da brine o njima. Svoju minimalnu penziju trošio sam na hranu za njih. Istina još uvijek mi pomažu susjedi i komšije. Donose meso iz klaonica, jabuke iz voćnjaka, hljeb iz pekare itd. Evo imam hrane za njih za cijelu gosdinu. Ne daj Bože da se razbolim neće ostati gladni”. govori Emin za Flash.ba.
Suad Pandur godišnji odmor provodi pomažući Eminu oko medvjeda.
-Volim životinje a vidim da je i Emiu sve teže brinuti o njima. Zašto mu ne bih pomogao. Dnevno provedem dva do tri sata ovdje i odlično se osjećam”, govori Suad.
Ilko Jurina je nezaposlen. Vrijeme provodi pomažući Eminu.
-Ljepše mi je i korisnije ovdje kod Emina nego da vrijeme provodim po kafeima i kladionicama. Ovdje se odlično osjećam jer pomažem nemoćnim životinjama”, govori Ilko za Flash.ba.
Volonteri su donijeli hranu za medvjede ali i domaće travničke ćevape. Bez razmišljanja Emin otvara vrećicu i nudi prvo Gvidu a onda Laku.
-Ćevape obožavaju.Najviše vole s lukom. To sam primijetio prije tri godine. Vodio sam ih u grad Gornji Vakuf-Uskoplje. Iz obližnje ćevabdžinice širio se miris ćevapa. Toliko su se uzbudili da su sami krenuli u ćevabdžinicu. Naručio sam im dvije velike porcije koje su oni “otresli” sa apetitom. Nakon toga dobili su kolu i od tada im je to najdraža hrana”, govori nam Emin dok volonter Suad Laki nudi veliku smrznutu pastrmku.
Društvo, odnosno vlast bi trebala napraviti azil za medvjede jer nisu samo kod Emina zatočeni madvjedi. Ima ih najmanje pet u kantonu Središnja Bosna. Pored toga Eminu je 70 godina i obveze oko medvjeda sve mu teže padaju. Uskoro će mu kako kaže doći i Rusi na volontiranje. Možda oni osmisle kako Laku i Gvidu trajno usrećiti.
Srećko Stipović/Flash.ba
