11.3 C
Gornji Vakuf
Subota, 02. Marta 2024.

Fehim Bajraktarević – zaboravljeni velikan kojeg su poštovali i Istok i Zapad

Ovog 22. februara navršit će se 53 godine od kako je 1970. godine nakon kraće bolesti umro prof. dr. Fehim Bajraktarević, veliki bosanskohercegovački intelektualac, orijentalista, kao i osnivač Katedre za orijentalnu filologiju na Filozofskom (kasnije Filološkom) fakultetu u Beogradu, koji potječe iz Gornjeg Vakufa, gradića koji se, kako zapisa profesorica Lejla Gazić, “može pohvaliti da je u svojoj prošlosti imao pojedinaca koji su svojim obrazovanjem i učenošću nadaleko pronijeli ime svog rodnog mjesta”.

Piše: Faruk Vele

Fehim Bajraktarević je rođen u Sarajevu 14. novembra 1889. godine, ali potječe iz poznate gornjovakufske porodice, koja je dala i druge uglednike. Otac mu je bio Mustafa, trgovac iz Gornjeg Vakufa, a majka Nefisa, rođ. Šolbat. Nakon osnovne škole, u Sarajevu je 1911. godine završio klasičnu gimnaziju, a zatim otišao na studij orijentalnih jezika i slavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Beču.

Beč, London, Alžir, Beograd…

Uz prekid 1914. godine zbog rata, studij je završio 1917. godine, a već slijedeće godine u Beču polaže profesorski ispit, a zatim brani doktorsku disertaciju o poeziji arapskog predislamskog pjesnika Abu Kabira al-Hudalija. Na specijalizaciji na University College u Londonu boravio je 1919., a na Faculté des Lettres u Alžiru 1922.-1924. godine.

Nastavnu aktivnost je započeo 1925. godine izborom u zvanje docenta na predmetu Istorija perzijske književnosti na Katedri za svetsku književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu; već sljedeće, 1926. godine na istom fakultetu osniva Katedru za orijentalnu filologiju na kojoj je izabran za vanrednog profesora 1929, a za redovnog profesora 1939. godine. Na čelu Katedre ostaje sve do penzionisanja 1960. godine, a rad nastavlja i dalje u svojstvu honorarnog nastavnika.

Umro je u 81. godini.

“Uticaj Istoka na Getea”

Dr. Fehim Bajraktarević, ostao upamćen kao autor velikog broja studija i radova iz islamistike, arapske, turske i perzijske književnosti, te prevodilac sa ovih, ali i evropskih jezika i iranista svjetske reputacije. Čuveni bh. historičar Mehmed Hadžijahić 1972. godine piše da je “Bajraktarević osnivač moderne orijentalistike u nas“, te da je „kao orijentalist stekao međunarodnu afirmaciju”.

U svome radu u potpunosti je usvojio zapadnoevropsku metodologiju u orijentalistici.

“Velike su Bajraktarevićeve zasluge da je našoj čitalačkoj publici dao priliku da se upozna s nizom arapskih, perzijskih i turskih pjesnika. Prevodeći te pjesnike Bajraktarević se uvijek trudio ne samo da dade odgovarajući prijevod, već da originalu prilagodi i pjesnikov ritam, pa i melodiju. Uz prijevode uvijek je davao naučnu obradu. U ovom pogledu tipičan je Bajraktarevićev prepjev epizode iz Firdusijeve Šahname Rustem i Suhrab, Srpska književna zadruga, Beograd 1928. Među Bajraktarevićevim mnogobrojnim studijama mislimo da naročito važno mjesto zauzima Uticaj Istoka na Getea…”, bilježi Hadžijahić.

Valja naglasiti da je Bajraktarevićev student bio i veliki bh. naučnik Nedim Filipović, koji je utemeljio katedru, odnosno Odsjek za orijentalistiku, te bio direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu. Tu se, također, mogu nazrijeti utjecaji prof. Bajraktarevića.

Kako naglašava profesorica Gazić, u naučnom radu dr. Fehima Bajraktarevića značajno mjesto zauzimaju studije i radovi u kojima su obrađene brojne teme koje osvjetljavaju različita pitanja iz arapskog, turskog i perzijskog jezika te književnosti na tim jezicima, zatim opće i kulturne historije naroda arapsko-islamskog kruga i njihovog prožimanja preko stvaralaštva na arapskom jeziku, iz kojeg su se onda razvile perzijska i turska kulturna tradicija.

“U svojim radovima je obrađivao i teme koje se odnose na veze između orijentalnih i evropskih književnosti. Posebnu oblast njegovog naučnog interesa predstavljale su kulturno-historijske veze balkanskih naroda sa narodima Istoka, naročito sa Osmanlijama sa kojima su dijelili jedan dugi period u historiji”, navodi ona.

Bogato djelo

Povodom 125 godina od rođenja profesora Bajraktarevića, 2014. godine, profesor Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva, rahmetli Samir Beglerović, pisao je da je naš ugledni orijentalista “pripadao krugu znanstvenika koji su se snažno zauzimali za potpuno prihvatanje zapadnoevropske metodologije i postprosvjetiteljskog koncepta znanosti”.

“Rezimirajući podatke iz života Fehima Bajraktarevića i njegovog nastavničkog i istraživačkog rada, može se vidjeti njegova rana opredijeljenost za ‘otvorenost’ različitim pravcima u nauci koji su se ogledali već u njegovom izboru studija orijentalnih jezika sa slavenskom filologijom na Filozofskom fakultetu u Beču, zatim teme doktorske disertacije o jednom predislamskom arapskom pjesniku, specijalizacija u Londonu a potom Alžiru, sa izučavanjem perzijskih klasika i opredjeljenjem za iranističke studije, te dolazak u Beograd i osnivanje Katedre za orijentalnu filologiju za izučavanje arapskog, turskog i perzijskog jezika i književnosti”, dodaje prof. Gazić.

Njegova bogata bibliografija, naglasila je prof. Gazić, sadrži raznovrsne teme iz raznih oblasti u okviru orijentalistike kako se ona shvata u balkanskim zemljama, a obuhvata studije, naučnoistraživačke radove, priloge i prikaze iz arabistike, turkologije, iranistike, islamistike i komparatistike, a posebno mjesto u njegovoj bibliografiji pripada prijevodima iz klasične perzijske književnosti.

“…Njegov (Bajraktarevićev) ukupan orijentalistički opus nije ostao na uskim lokalnim okvirima nego se pokazao kao vrijedan doprinos orijentalističkim istraživanjima u okviru južnoslavenske i šire, evropske orijentalne filologije”, istakla je profesorica Gazić.

Nepoznati doprinos                               

Nadalje, profesor Beglerović je ukazivao na nepravedan izostanak svakog, “naročito pozitivnog valoriziranja više nego hrabrog angažmana Bajraktarevića”.

“Koji u sredini nenaklonjenoj muslimanima i muslimanskom, naročito turskom naslijeđu znanstveno argumentirano uvodi i razvija npr. ideju da je povijesna uloga Osmanlijskog carstva, u kulturološkom smislu, za Balkan jednako važna kao uloga Arapa u Španiji odnosno Zapadnoj Evropi, te da se kroz istraživanja te vrste kulturološkog doprinosa zaključuje i to da širenje islama na Balkanu nije provođeno silom…, što je predstavljalo snažan udarac velikosrpskom (ali i velikohrvatskom) šovinizmu, dodatno ojačan činjenicom da je artikuliran unutar srbijanskih akademskih krugova upravo bitno zaduženih za širenje ideja velikonacionalističkog programa  Ovaj doprinos Bajraktarevića uopće nije poznat bosanskoj široj javnosti”, konstatirao je 2014. profesor Beglerović.

Kako je to obično biva sa našim značajnim ljudima, sredina u kojoj je Bajraktarević radio nije mu bila naklonjena. Štaviše, shodno svjedočenjima, u domenu međuljudskih odnosa između znanstvenika, bila je veoma slična bosanskoj sredini iz koje je “pobjegao”…

Stoga se profesor Beglerović zalagao za nužno revidiranje odnosa duhovnog i kulturnog centra bosanskih muslimana prema, s jedne strane, djelima bosanskih muslimana nastalim izvan Bosne i Hercegovine, ali i, s druge strane, prema autorima koji su svoj znanstveni rad oblikovali i prezentirali na, uslovno rečeno, “periferiji”.

“Često, zatvarajući se u jednu sredinu, bez obzira koliko se činila prostranom, nesvjesno se može zatvoriti u samo jedno mišljenje, u samo jednu interpretaciju, odričući kvalitet nekom drugom autentičnom razumijevanju tradicije. Intelektualno nasljeđe bosanskih muslimana nastajalo je ne samo u različitim vremenima već i u različitim kulturnim, historijskim ali i političkim okolnostima te ga je prosto nemoguće u cijelosti razumjeti tek iz jedne perspektive”, zaključio je profesor Beglerović.

Neka ovaj kratki zapis bude doprinos nastojanjima da se djelo prof. dr. Fehima Bajraktarevića više istražuje i prezentira, kako u naučnoj, tako i u široj javnosti, te da on i njegovo djelo ne budu zaboravljeni.

Velikani porijeklom iz Gornjeg Vakufa

Bosni i Hercegovini ima izvjestan broj malih mjesta iz kojih potječu porodice koje su ovoj zemlji dale naučnike iz raznih oblasti stvaralaštva. Jedno od takvih je Gornji Vakuf.

“Još u vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini u Gornjem Vakufu je početkom 17. stoljeća živio i stvarao pjesnik Kāmilī, poznat po hronogramima koje je pjevao na osmanskom turskom jeziku. Iz Gornjeg Vakufa je hadži Mustafa Bošnjak – Muhlisī, dobar poznavalac arapskog, turskog i perzijskog jezika, pjesnik i putopisac iz prve polovine 18. stoljeća koji je pisao na sva tri ova jezika, kadija u više mjesta u Bosni i Grčkoj. Bio je rodonačelnik porodice Hadžijahić iz koje je bio i poznati erudita i istraživač prošlosti Bosne i Hercegovine Muhamed Hadžijahić (1918.-1986.). Gornjevakufljanin je bio i učeni Ahmed ef. Burek (1876.-1948.), koji je diplomirao islamske nauke u Istanbulu, a ostao u sjećanju svih učenika i studenata u medresama i drugim obrazovnim ustanovama u kojima je predavao u Sarajevu, kao i kod slušalaca njegovih predavanja iz Tefsira i Hadisa”, piše profesorica Gazić.

Valja spomenuti i Fehimovog amidžića Sulejmana Bajraktarevića, rođenog, također, u Gornjem Vakufu 1896. koji se istakao rezultatima svog dugogodišnjeg rada na arhivskoj i rukopisnoj građi u Orijentalnoj zbirci JAZU (danas HAZU) u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1977. godine

Zadnje dodano
Povezane vijesti