Poziv za koji sam se odlučila svakako iziskuje veliki rad na sebi jer u našem pozivu nikada niste dovoljno dobri, svakodnevno učite i trudite se. Važno je ne naštetiti!, kazala je Novaković
O Ani Novaković pacijenti imaju samo riječi hvale. U svakom trenutku vrijedna liječnica im je na raspolaganju. U njezine kvalitete uvjerili su se tijekom 12 godina rada u Uskoplju, a i danas, kad je u Bugojnu, i dalje joj se obraćaju zbog svojih tegoba. Kako je biti liječnica u manjoj sredini i liječnica općenito te s čime se sve susreće u svom radu, Ana je ispričala za Večernji list.
Večernji list: Kažu da ste liječnica koju vole pacijenti i u Gornjem Vakufu i u Uskoplju, pa kako na to gledate?
– Smatram da sam sa svojim pacijentima izgradila lijep i korektan odnos koji je preduvjet za razvoj međusobnog povjerenja. U svakodnevnom radu trudim se u potpunosti posvetiti svakom pojedincu, ne obraćajući pozornost na ime i nacionalnu pripadnost, mislim da pacijenti to i osjete. Nerijetko se događa da kroz ordinaciju upoznajem cijele obitelji, koje mi povjeravaju brigu o svom zdravlju. Ima li veće časti od toga!?
Večernji list: Koliko je težak rad liječnika u današnje vrijeme, osobito u manjim sredinama gdje, pretpostavljam, i nedostaje medicinskog osoblja?
– Kad radite u malom mjestu, vrlo često se suočavate s nedostatkom medicinskog osoblja i ograničenim medicinskim mogućnostima koje pruža primarna zdravstvena zaštita. U većini slučajeva prepušteni ste sami sebi i donošenju samostalnih odluka. Veće sredine imaju prednost zbog mogućnosti konzultacija, traženja pomoći i učenja od stručnjaka iz svih oblasti medicine. Tijekom razdoblja od 12 godina, koliko sam provela radeći u Domu zdravlja, doživjela sam različita iskustva i u radu i u radnom okruženju. S obzirom na to da po sistematizaciji u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nije bio potreban kardiolog, jer sam godinu dana radila na mjestu internista, posljednje tri godine radim u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Bugojnu. Sredina u kojoj radim sad je veća, ali svejedno se suočava s istim problemima koji se odnose na pružanje medicinskih usluga. U svakom slučaju, moj djelokrug rada znatno se proširio, gdje, uz pacijente iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja, liječimo i pacijente iz susjednih općina. Trenutačno je najveći problem preopterećenost kardiološke ambulante.
Večernji list: Koji su najizazovniji trenuci s kojima ste se susretali u svom radu?
– Malo mjesto ima svoje prednosti, ali i nedostatke. U svakodnevnom radu vrlo često ste izloženi jer kroz posao koji radite često postanete meta, ali s vremenom i to prihvatite. Potrebna vam je psihološka stabilnost, staloženost i nadasve podrška obitelji. Kroz moj rad, nikada posao, a ni pacijent nije bio problem. Više bih stavila naglasak na paramedicinske stvari i situacije. Shvatite da je svako isticanje, usavršavanje i javno eksponiranje dvosjekli mač. Male sredine znaju biti nemilosrdne. U jednom trenutku nametnete tempo koji je nerijetko previše za vaše okruženje. Poziv za koji sam se odlučila svakako iziskuje veliki rad na sebi jer u našem pozivu nikada niste dovoljno dobri, svakodnevno učite i trudite se. Važno je ne naštetiti!
Večernji list: Kakav je život u općini Gornji Vakuf – Uskoplje?
– Odvijanje života u općini Gornji Vakuf – Uskoplje ne razlikuje se značajno u odnosu na druge manje općine. Nedostaje kulturnih manifestacija i društvenih događanja, zbog čega smo vrlo često prepušteni sami sebi, osobnom napredovanju i kulturnom uzdizanju.
Uglavnom je na pojedincu koliko će se angažirati u lokalnoj zajednici i raditi na sebi. Što se tiče kvalitete življenja, u našoj općini živi radišan narod koji se, unatoč lošim financijskim primanjima, bavi poljoprivredom i drugim dodatnim djelatnostima, koje im omogućuju opstanak u domovini, iako su, nažalost, mnoge obitelji zbog financijske situacije napustile svoja ognjišta. Ja sam optimist, uvijek se nadam nekim boljim vremenima.
Večernji list: Bili ste i nositeljica liste HNS-a BiH na lokalnim izborima prije četiri godine, pa kako gledate općenito na politički angažman?
– Kao pojedinac u politici, svim srcem, a bez ikakvih osobnih interesa htjela sam dati svoj doprinos u lokalnoj zajednici i svom narodu, radeći na zajedništvu, slozi i zajedničkom napredovanju. Povjerenje kroz dobivene glasove iskazali su mi moji pacijenti, njihove obitelji i moji prijatelji. Zahvalna sam na povjerenju koje mi je iskazano. Svaki put kad je trebalo, podigla sam glas za Hrvate u Uskoplju. Do isteka mandata vijećnika bit ću prisutna u Općinskom vijeću, ali moje srce je ipak u medicini i radu s pacijentima. Iskreno, ne mislim da sam talentirana za politiku. Za politički angažman vam ipak trebaju drugačiji talenti.
Večernji list: Kao liječnica, kojim biste metodama izliječili “pacijenta” zvanog BiH, u političkom smislu?
– Smatram da su liječnici koji se drže Hipokratove zakletve dobar primjer za model koji bi se mogao primijeniti na “pacijenta” BiH. Kad ste pacijent, poštuju vas bez obzira na ime i prezime i bez obzira na vašu nacionalnu pripadnost. Imate svoja ljudska prava, pravo liječenja, pravo življenja i pravo izražavanja. Vaše pravo vam ne može i ne treba nitko oduzeti.
Znači, prvi lijek je tolerancija, ne košta ništa. S obzirom na to da “pacijent” BiH ima još mnogo bolesti (komorbiditeta), prvi lijek bi potencirao djelovanje svih drugih lijekova, a to je već neka druga tema.
Večernji list: Za kraj, na što ste posebno ponosni u svojoj karijeri?
– Ponosna sam na svoj odnos s pacijentima, radnim kolegama i na okruženje u kojem radim. Naučili smo se na međusobno prihvaćanje različitosti i u tome vidimo prednost. Zajedno učimo i trudimo se biti što bolji. Smatram da samo dobrim međuljudskim odnosima, poštenim i predanim radom, iznad svega čistom savjesti, možemo očekivati uspjeh i napredak.
