PIŠE: Željko Luleđija
Eho sa derbija odigranog u subotu (5.maja), između rukometaša domaće Sloge iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja i gostujuće bugojanske Iskre, još će dugo odzvanjati u mislima i srcima istinskih poklonika rukometnog sporta Gornjevrbaske regije, SBK/KSB, pa i šire. Stoga je ovaj istinski sportski događaj i ugođaj postao top tema za rasprave poklonika sporta. O igri igrača, kretanju rezultata, općenito igri i značaju ostvarene pobjede domaćina, pisano je u dovoljnoj mjeri, korektno i istinski.
Međutim, iole ozbiljno novinarsko sportsko pero, istinski zaljubljenik sporta i sportskih zbivanja, posebno rukometnih, ne može ostati ravnodušan i suzdržan, a da prstom ne upre, novinarski naglasi neka događanja i atmosferu na derbiju, o čemu se malo ili nedovoljno pisalo u izvješćima. Takav odnos naspram viđenog i doživljenog derbija ozbiljno bi zaprijetio činjenici, kako je Gornji Vakuf – Uskoplje priredio na ovdašnjem području neviđen i nedoživljen rukometni spektal za povijest. Derbi je van svake sumnje ponio epitet povijesnog vrhunskog rukometnog spektakla. To ne samo zbog činjenice prelaska u Premijer ligu, već i zbog mnogo hvale vrijednih stvari i sportskih događanja, koje sportske susrete uzdižu na razinu pijedastala – spektakla sa evropskim sportskim standardima. Stoga, ovaj odigrani derbi susret zaslužuje dodatni osvrt na njega. Odmah, treba naglasiti kako ovo nije rezultat emocionalnog stanja autora teksta, već stvarno prosuđenih činjenica, koje su tokom derbija zapinjale za oko. Sve u svemu, nije pretjerano tvrditi, kako su domaćini u jednoj utakmici ostvarili ne samo jednu – rezultatsku pobjedu, već više pobjeda na segmentima, koji su sastavni dio jednog sportskog takmičarskog nadmetanja.
Kako bi naprijed rečeno imalo svoje uporište i potvrdu, pođimo redom iznošenjem doživljenih i potvrđenih činjenica. Kao prvo, kapa dole domaćinu, za organizaciju utakmice. Zbog izuzetnog značaja i važnosti susreta za Slogu i Iskru, najavljivani “komšijski derbi” je vremenom preko portala i društvenih mreža doveo do usijanja navijačke atmosfere u oba tabora. Tako je očekivani derbi susret procijenjen kao “utakmica visokog rizika” u kojoj bi “specijalci” mogli biti u prvom planu, a od toga nije bilo ništa. Sat vremena prije utakmice u dvorani je bila paklena atmosfera, pjevalo se, navijalo, igrači su se zagrijavali. Sve bez ekscesnih situacija. Članovi organizacionih timova sa oznakama bili su svakome na usluzi i bezprijekorno su obavljali svoje poslove u pretjesnoj dvorani, jer je interes za suret bio iznad njenih kapaciteta. Posljednje navijačko išćekivanje početka susreta zbog vrhunca strpljenja i paklene navijačke atmosphere eksplodiralo je. Navijački rečeno “nebo se otvorilo”. Međutim, taj uvod u utakmicu organizator je genijalnim i inovativnim umjetničkim rješenjem osmislio nastupom: Mažoretkinja, Plesne grupe i Limene glazbe. Performansi i umjetnički nastupi pobrojanih aktera oduševili su, kako same izvođaće tako i gledalište. Umjetnički dio programa završen je prozivkom igrača, koji su izlazili na parket kroz špalir Mažoretkinja praćeni svjelosnim efektima. Genijalnost organizatora na spoju sadržaja kulture i sporta, koja se ne viđa često na ovakvim susretima je za svaku pohvalu. Kao drugo, kapa dole za gostoprimstvo. Bio sam svjedok slučaja, da su sponzori svoja mjesta bez pogovora ustupali gostujućim navijačima. Opći je utisak, da su se svi domaćini nekako trudili, da ugode gostima. Kao, treće kapa dole domaćim navijačima. Oni su bili posebna priča. Kao da su došli sa neke druge planete na naša sportska borilišta. Čitavo vrijeme su pjevali svoju klubsku himnu, navijačke pjesme. Nije bilo (po nepisanom pravilu navijačkih skupina na našim prostorima), vulgarnih i histeričnih dobacivanja, pljuvanja, prijetnji, psovanja, pritisaka na suce gostujuće igrače. Posebno je frapirala činjenica ,da se u Sali nije pušilo nikako. Nisu bacane petarde, paljene bengalke, topovski udari i ostala pirotenička čuda, što su neizostavni rekviziti i pomagala navijačkih skupina na našim prostorima. Navijači su navijali po taktu svoga vođe, a koji je sličio na dirigenta, koji dirigira simfonijskim orkestrom. Bez njega se ništa nije događalo, sve je bilo pod kontrolom. A onda za kraj, šlag na sva sportska događanja na utakmici. Ponovo “se otvorilo nebo” tresla se dvorana uz gromoglasno navijanje simpatizera Sloge, koji su ispratili gostujuće igrače Iskre sportskim pozdravom “Iskra Bugojno..Iskra Bugojno”! Bilo je to nešto što se ne viđa i doživljava često na našim utakmicama. Navijačka sportska kultura sa vrhunskim ferplejom manifestirala se na najbolji mogući način, kao primjer ostalima. Posebno je bio upečatljiv osjećaj sigurnosti pred i tokom same utakmice na kojoj je bilo podosta ženskih osoba i djece malih uzrasta. Rriječju, bio je to derbi najavljivan kao “utakmica visokog rizika”, ali je sve viđeno i doživljeno ispisalo podosta toga povijesnog za primjer drugima i ponos domaćinima. MRK Sloga ne samo da je ušao u Premijer ligu BiH, već je ušao u premier društvo sa visokim društvenim standardima organiziranja sportskih manifestacija evropskog nivoa.
Što još, nakon svega reći?! Ah, da, povijesni derbi može postati lijepa rukometna sportska priča. A ona govori, kako jedan mali gradić, u društvenim prilikama kakve jesu, sa ekonomskim problemima od kojih glava boli, može napraviti uz svoje ljudske resurse, entuzijazam i organizacijske sposobnosti, velike evropske sportske stvari. Jest tranzicija, jest ekonomska kriza, ali ono što se dogodilo ostavilo je traga u srcima i dušama mnogih. Pozitivna energija, koja nema cijenu društvene koristi preplavila je Gornjevrbaski region, postala je mogućnost poboljšanja kvalitete života istinskih ljubitelja sporta. Posebno raduje spoznaja, da su rukometni entuzijasti i zaljubljenici uvidjeli, da rukomet kao sport i klub Sloga mogu, povijesno značajno postati najznačajniji bred za promociju Gornjeg Vakufa – Uskoplja u budućnosti. Povijesni derbi je potvrdio da za to postoje resursi posebno oni ljudski, koji mogu osigurati i materijalne resurse. Stoga bi u besparici zasigurno ovom sportu i njegovom razvoju trebalo osigurati prioritet. U prilog ovakvom razmišljanju idu i činjenice, da ovaj kraj tradicionalno izbacuje talente, da djeca vole ovaj sport, grad voli i diše za MRK Slogu, da su se sponzori (koji su vrijedni svake hvale i dio ove povijesne priče) uvjerili, kako njihov novac i donacije daju respektabilne rezultate, vrijedne pažnje i divljenja, a koji u velikoj mjeri imaju utjecaj na razvoj sportske kulture i sporta. Na, samom kraju, neizostavno, bez patetike i dodvoravanja, treba ukazati na potrebu iskazivanja zahvalnosti, uz dužno poštovanje, uz kapu dole i izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, te njenim institucijama, na podršci ovom sportu (kao prioritetu), jer spoznala njegovu važnost i značaj u promociji ne samo grada, već i u vođenju lokalne politike, kada je razvoj sporta u pitanju. Usuđujemo se i dodati, kako ova rukometna priča ima velikog značaja i u razvoju rukometnog sporta u Bosni i Hercegovini, Ova priča može poslužiti i Rukometnom savezu BiH, kao primjer dobre prakse koji dolazi iz male sredine.
Željko Luleđija
