U Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS u Banjaluci u ponedjeljak je održana promocija knjige Feđe Gudića “Stojadin i druge priče”, kojoj je prisustvovao i autor.
Gudić jedan je od mladih pisaca čije su priče 2018. godine uvrštene u zbirku “Priče iz komšiluka”, a već naredne godine ovaj autor iz Gornjeg Vakufa objavio je i svoju prvu knjigu, u izdanju banjalučkog Imprimatura.
Zbirka “Stojadin i druge priče” sadrži 28 kratkih pripovijesti, o malim, “nevidljivim” ljudima i njihovim životima, čija je radnja smještena uglavnom u Gornji Vakuf.
Na početku promocije u NUB RS, Gudić je otkrio da su za nastanak prve zbirke bile presudne dvije stvari – otkaz na poslu i podrška profesora Ešrefa Karamustafića.
“Meni je ovo jako bitan momenat, što sjedim večeras tu pred vama i držim ovu knjigu u ruci. Otkaz na poslu sam dobio negdje tačno prije dvije godine, a da nije bilo tog otkaza vjerovatno ne bih nikada ništa ni napisao. Taj otkaz je bio prekretnica. Baš kao što je nedavno rekao Miljenko Jergović, na književnoj radionici u Banjaluci, čovjek ne piše zato što je lijep, već zato što je ružan, nezadovoljan ili kad mu nešto nedostaje…
Pored otkaza, za izlazak knjige zaslužan je i moj profesor Ešref jer sam njemu prvom dao svoje sirove priče. On je takav da, koliko god si dobar sa njim, ako mu se nešto ne sviđa on kaže ‘ovo ne valja’, i to je to. Meni je rekao – ovo je super, nastavi, i tako sam na kraju poslao priče Borisu. Tako je i nastala ova knjiga”, kaže Gudić.
Boris Maksimović iz izdavačke kuće Imprimatur kaže da mu se Feđina priča “Stojadin”, još na prvo čitanje, veoma dopala, pa je nakon prošlogodišnje promocije “Priča iz komšiluka” imao potrebu da nazove autora i pita ga da li ima još svojih književnih radova. Feđa mu je poslao i svoje ostale priče, pa je tako, malo pomalo, nastala i zbirka.
“U Feđinoj knjizi najviše mi se sviđaju priče koje govore o vakufskoj ‘mikrosredini’, lokalnim ličnostima, da ne kažem marginalcima. To su obični, svakodnevni ljudi, po kojima se ništa neće zvati, a koji zapravo čine većinu ljudi oko nas. Ono što mi se veoma dopalo u tim pričama su autentičnost i nepretencioznost. U njima se vidi najiskrenija pobuda da se ti ljudi opišu i da im se, na neki način, oda počast. I to je me je ‘puklo’ na prvu. Kada čovjek čita Feđine priče, on vidi da život prosto pršti iz njih”, kaže Boris Maksimović.
Urednik knjige Goran Dakić kaže da Feđa Gudić ima gotovo reporterski dar da zabilježi svaki suštinski bitan detalj, što izdvaja njegove priče od ostalih.
“Njegova fikcija je duboko, duboko prepoznata u stvarnosti i njegovi likovi naprosto pucaju od neke životne energije. U Feđinim pričama se nalaze stvarnosne situacije, koje su gotovo novinarski ulovljene i pretvorene u čistu literaturu. Meni kao uredniku je veliko zadovoljstvo raditi na rukopisima koji imaju tu vrstu svježine, tu vrstu potencijala i unutrašnje vitalnosti… Nadam se da će Feđa nastaviti da u svakoj kući, u svakom čovjeku pronalazi priču, koja, ako bude dovoljno jaka kao recimo ‘Stojadin’, doprinese da Imprimatur objavi i njegovu drugu knjigu.”
Knjigu “Stojadin i druge priče” možete potražiti u knjižarama u BiH, ili je naručiti putem onlajn prodavnice izdavačke kuće Imprimatur.
Mondo.ba
