Ugledni sarajevski ljekar, endokrinolog, prim. dr. Mehmed Ljuta, preminuo je jučer u 80. godini.
Dr. Ljuta je rođen 5. januara 1940. godine u Gornjem Vakufu. Poslije osnovne i srednje škole u rodnom gradu, studirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a subspecijalizaciju obavio u Zagrebu.
Radni vijek je proveo na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
Pogibija brata
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu pridružio se istinskim “herojima u bijelom” u opkoljenom Sarajevu, spašavajući ljudske živote. Iskazivao je veliku predanost prema svom pozivu, ustrajnost u odbrani zemlje, ali i ljubav prema Sarajevu i posebno rodnom Gornjem Vakufu.
Prema svjedočenju dr. Bakira Nakaša, dr. Ljuta bio je i jedan od utemeljitelja Državne bolnice “Sarajevo” 1992. godine i član Upravnog odbora bolnice u dva navrata u mandatnom periodu 1993.-1994. i 1994.-1995., “kada je bilo najgore”!
Tokom opsade glavnog grada, 1993. godine, ubijen je i brat dr. Ljute, Nedžad Ljuta, koji je, također, imao uspješnu karijeru u privredi.
U poratnim godinama dr. Mehmed Ljuta je bio predsjednik Komisije za zaštitu imovine KCUS-a i uložio je godine truda kako bi spriječio otimačinu imovine Bosne i Hercegovine u susjednoj Hrvatskoj, konkretno specijalne bolnice za dječje bolesti “Nemanja Vlatković” u Cavtatu. Nažalost, nerijetko je bio sam.
Ipak, zahvaljujući ponajviše njegovom zalaganju, Županijski sud u Dubrovniku je u maju 2008,, nakon osam godina sporenja, donio odluku da objekti i zemljište dječije bolnice u Cavtatu budu vraćeni pravom vlasniku Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu i državi BiH.
Velika borba
Uz stručni rad dr. Ljute kao ljekara, prof. dr. Faris Gavrankapetanović, bivši direktor KCUS-a posebno naglašava upravo njegovog djelovanje u cilju zaštite imovine BiH.
“Ono što ja vrlo dobro znam o rahmetli dr. Ljuti je naša decenijska saradnja vezano za povrat naše imovine u Cavtatu, dječja bolnica Tiha, “Nemanja Vlatković”. Tu borbu vodio je upravo prim. dr. Mehmed Ljuta, uz podršku Upravnog odbora koji je tada vodio prim. dr. Zlatkom Vukovićem. Svaka sjednica Upravnog odbora u periodu 2007.-2012. je imala tu tačku dnevnog reda. Grčevito smo se borili i, zaista, mi to nismo izgubili. Dalju sudbinu ne znam…”, kazao je prof. dr. Faris Gavrankapetanović za Radiosarajevo.ba.
Dr. Ljuta bio je vrlo poštovan među svojim kolegama, cijenjen u Sarajevu, a omiljen u njegovom Gornjem Vakufu. U njemu su vidjeli “svog doktora”, a on uzvraćao brižnošću prema svakom od njih ko je trebao određenu pomoć i podršku.
Neka je vječni rahmet dr. Ljuti i svim “herojima u bijelom” koji više nisu sa nama. Oni koji su zadužili ovu zemlju svojom humanošću i čovjekoljubljem polako odlaze. Ostaju djela po kojima ih se moramo sjećati.
Radiosarajevo.ba
