Arman Bušatlić, muzičar i bibliotekar iz Gornjeg Vakufa pokrenuo je školu gitare, gdje osnovnoškolci i srednjoškolci stiču temeljne vještine sviranja gitare, te pronalaze bijeg od svijeta u kojem dominira digitalizacija. Pročitajte naš razgovor sa Armanom, a dašak atmosfere iz škole gitare pogledajte na priloženom videu.
Koji su razlozi osnivanja Škole gitare?
Dva su razloga zbog kojih sam započeo muzičku radionicu, koja je prerasla u Školu gitare. Panedmija koja mi je izbrisala više od pola godine kalendara muzičkog angažmana stvorila je dosta slobodnog vremena. Pored amaterskog muzičkog studija (Dun Studios) u saradnji sa Omladinskim Centrom Gornji Vakuf – Uskoplje (ustupili mi prostorije) želio sam realizovati muzičku radionicu na kojoj bih sa mladima govorio o svom muzičkom iskustvu u želji da im približim iskustvo gitare.
Drugi, važniji razlog je taj da je situacija u kulturnom pogledu, u podijeljenoj zajednici, manje-više ista kao i kad sam ja počinjao učiti svirati i baviti se muzikom. Samouk sam i kad sam počinjao svirati nije postojalo ništa slično osim Muzičkih škola (za koje tada nisam imao uslove) itd, u odnosu na to želio sam napraviti nekolicinu susreta ili časova gdje bih pokazao početničke korake kad je u pitanju instrument. Najiskrenije, mislio sam da će se na poziv/konkurs/upis javiti desetak učenika/ca od kojih će nakon mjesec dana ostati 3-4. Međutim bilo ih je preko dvadeset, različitih uzrasta i nisu svi bili početnici. Zaista sam bio pozitivno iznenađen.
Kada ste uvidjeli prvi značajnjiji napredak kod polaznika Škole gitare?
Dva mjeseca rada poslije, uvidio sam rezultate. Bio sam zadovoljan, jer je u pitanju atmosfera gdje sam i sam počeo ozbiljno provjeravati svoje pedagoške sposobnosti. Ispostavilo se da nisam loš učitelj. Ekipa što se prijavila na prvi poziv, evo nakon pola godine, sposobni su sami svirati pjesmu. Smatram da je to veliki uspjeh. Prvenstveno meni, a još važnije njima. Divno je spoznati da neko proizvodi muziku, neko kome ste Vi davali smjernice, pogotovo kad ste samouk.
Kako se ideja muzičke radionice razvijala, tako je rastao i broj polaznika Škole gitare, kažite nam o trenutnim aktivnostima u okviru Škole gitare?
Uslijed mnoštva kontaktiranja od strane zainteresovanih, napravio sam ponovo Javni poziv, gdje mi se javilo 18 novih učenika/ca. Trenutno Škola broji preko trideset budućih gitaristica i gitarista (osnovnoškolaca, srednjoškolaca – i taj broj raste) koji redovno pohađaju časove gdje razmjenjujemo iskustva. Malo radimo na analizi prošlih muzičkih žanrova popularne kulture, malo oni mene upoznavaju sa novim oblicima kojima je zaista teško stat u kraj, s obzirom na hiperprodukciju u svakom pogledu.
Koji je cilj Vaše radionice, i koji su to od izazova sa kojima ste se susretali u provedbi svojih ciljeva?
Cilj ovih radionica je da se upoznaju sa različitostima muzičkih žanrova i da im koliko sam u mogućnosti otvorim pitanja o muzici, njenoj ljepoti, iskustvu koje pruža, da ne budu obični konzumenti. Ipak, moje najmilije uspomene vezane su za muziku i ono što mi je sviranje pružilo. Također, smatram da je važno mlađe naraštaje pozivati na živi dijalog u svijetu koji je postao isuviše digitalan. Kad još postoji prilika da se tu uključi jedan univerzalni jezik kao što je muzika, odgovorno tvrdim da ishod mora biti pozitivan.
Kada se može očekivati prvi zajednički nastup polaznika Škole gitare?
Ono što sam planirao je koncert u Aprilu. Međutim to je nemoguće zbog epidemioloških okolnosti, pa ćemo čekati uslove da ga realizujemo. Plan za budućnost je kreirati i pripremiti ozbiljan koncert. Imamo sve resurse, kao i svirače.
Razgovor vodio: Senad Arnaut
Preuzeto sa web portala dunjalucar.com
