„Još dok sam bio imam u susjednom džematu, u Batuši, i sam osjećajući potrebu za duhovnom nadgradnjom, u neformalnim razgovorima s nekim ljudima sugerirao sam da bi bilo dobro na lokaciji nekadašnje Ćamilije sagraditi tekiju. Imao sam u vidu činjenicu da u cijeloj uskopaljskoj dolini, koja objedinjava Gornji Vakuf, Bugojno i Donji Vakuf, nema niti jedne jedine tekije. Tekije su, dakako, dio islamske tradicije Bošnjaka, te egzistiraju pod krovom Islamske zajednice u BiH preko Tarikatskog centra“, riječi su ef. Bušatlića.
Islamski vjerski objekti u Bosni i Hercegovini u novijoj historiji sistematski su rušeni u dva razdoblja – tokom komunističke vladavine i tokom agresije na našu domovinu 1990-ih godina. Ogroman broj njih imao je monumentalni arhitektonsko-historijski značaj, stoga je od 1995. godine sve do danas značajan broj njih u potpunosti obnovljen. Ipak, postoje neka zdanja koja su, uprkos njihovoj bitnosti, do ovog momenta ostala neobnovljena. Jedan od takvih primjera svakako je primjer Ćamilija džamije u Gornjem Vakufu, koja je od 1944. godine „mrtva“, a koja je podignuta još u 17. stoljeću, tačnije 1629. godine (1039.h.g.). Ovu džamiju podigao je muderis, alim, kaligraf i pjesnik Ćamilija, a vjeruje se da je on i autor natpisa na vlastitoj džamiji. Natpis nije sačuvan u originalu na samom objektu, već ga nalazimo kod Muvekita i u Kadićevom Zborniku, sv. III, str. 309. U prijevodu koji je objavljen u citiranom radu tarih (hronogram) glasi:
„Dovrših gradnju ove džamije, kojoj se hronogram složi ovako:
To je džamija u svom začetku zasnovana na pobožnosti. Godina 1039.“
Inače, Ćamilija je spjevao tarih i za džamiju Mehmed-bega Stočanina (1592/1001. h. g.), koja je, ustvari, bila nukleus nastanka i razvitka Gornjeg Vakufa. Ćamilijina džamija je zapamćena kao skromno zdanje, s drvenim krovom i munarom. Srušena je, odnosno izgorjela 27. jula 1944. godine prilikom eksplozije njemačkih vojnih magacina. Ostali su samo mezari u haremu koji održava, tj. kosi vakif i hadžija Ismet Gekić, dok od džamije nisu ostali ni temelji. Da se ne bi izgubio pojam o tome da se nekada na ovom lokalitetu nalazila islamska bogomolja potrudio se rahmetli Redžif ef. Meštrovac, koji je dao uraditi ogradu i kapiju na samom ulazu u harem.
Ostalo mezarje s nizom starih nišana
Idriz ef. Bušatlić imam je u džamiji Mehmed-bega Stočanina u Gornjem Vakufu. Riječ je o čovjeku koji je u svom okruženju poznat kao inicijator mnogih hajr-projekata koji su za cilj imali očuvanje kulturno-historijskog blaga ovog dijela naše domovine. Kako govori za Stav, uprkos historijskoj bitnosti ove džamije, do sada ne zna da je bilo konkretnih inicijativa za ponovno podizanje Ćamilije, a za to je naveo i moguće razloge.
„Nije mi poznato da li je bilo pokušaja obnove džamije. Po mom mišljenju, džamija nije obnovljena zbog nepostojanja stvarne potrebe, odnosno zbog činjenice da se lokacija gdje se nalazila Ćamilija nalazi nedaleko od centralne gornjevakufske džamije Mehmed-bega Stočanina i Gafića/Memića džamije u Gornjoj Mahali. Taj prostor kao vakuf, zapravo, pripada džematu Mehmed-beg Stočanina i mi se trenutno brinemo o njemu“, ukratko je objasnio ef. Bušatlić.
Oni koji zastanu u Gornjem Vakufu i odluče posjetiti mjesto na kojem je nekada bila Ćamilija, moći će vidjeti samo mezarje s nizom starih nišana.
„Danas se na toj lokaciji nalazi mezarje sa starim nišanima koji su vidljivo raspoređeni oko manjeg čistog prostora gdje je u prošlosti bila džamija. Kao što sam spomenuo, taj vakuf pripada džematu Mehmed-bega Stočanina, tako da je unazad nekoliko godina njegovo održavanje, tačnije košenje trave, na sebe preuzeo naš džematlija i vakif – hadžija Ismet Gekić. Ono što ostaje nepoznanica jeste to ko je ukopan u tom mezarju, ali da se pretpostaviti da je riječ o lokalnom stanovništvu. Ono što se može vidjeti jeste da se radi o starim nišanima s arapskim natpisima, dok na nekim nišanima uopće i nema pisanih tragova. Koliko sam kao imam uspio razaznati, neki spomenici su ulemanski“, priča nam.
Ideja o izgradnji tekije
Idriz ef. Bušatlić, kao mlad čovjek, uputio nas je na starijeg džematliju – hadžiju Ediba Hadžiabdića – za sva dodatna pitanja o Ćamiliji. Kako nam je kazao, radi se o „živoj enciklopediji“ koja pamti mnoge kampanje vezane za ovaj objekt, kao i detalje o tome ko je dao sagraditi ogradu i kapiju na samom ulazu u harem.
„Prema mojim saznanjima, najzaslužniji za podizanje ograde i kapije bio je rahmetli Redžif ef. Meštrovac. Bili su tu još neki ugledni ljudi Gornjeg Vakufa, male kasabe koja je u svakom vremenu imala velike vakife i dobrotvore“, prisjeća se.
„Ja sam imao ideju da se tu napravi gradska gasulhana i musala“, nastavio je hadžija Edib.
„To je bilo prije nego što je gradska gasulhana napravljena na lokaciji nekadašnje porodične kuće šejha Šit ef. Ruždića. U narodu se ponekad moglo čuti da bi bilo lijepo izgraditi neki sakralni objekat islamske duhovnosti na mjestu Ćamilije, ali da je bilo nekog konkretnog prijedloga upućenog nadležnim, mislim da nije“, priča nam o svojim idejama hadžija Edib Hadžiabdić, džematlija u džematu kojeg predvodi Idriz ef. Bušatlić.
Ipak, ovog džematliju raduje novi prijedlog koji je došao upravo od njegovog imama, a to je da se na mjestu Ćamilije uradi sve kako bi se podigla tekija. To je, kako nam priča ovaj imam, i puls vjernika u lokalnoj zajednici.
„Još dok sam bio imam u susjednom džematu, u Batuši, i sam osjećajući potrebu za duhovnom nadgradnjom, u neformalnim razgovorima s nekim ljudima sugerirao sam da bi bilo dobro na lokaciji nekadašnje Ćamilije sagraditi tekiju. Imao sam u vidu činjenicu da u cijeloj uskopaljskoj dolini, koja objedinjava Gornji Vakuf, Bugojno i Donji Vakuf, nema niti jedne jedine tekije. Tekije su, dakako, dio islamske tradicije Bošnjaka, te egzistiraju pod krovom Islamske zajednice u BiH preko Tarikatskog centra. U gradu imamo ‘ljude tekije’, derviše koji moraju ići daleko od Gornjeg Vakufa kako bi obavljali zikr. Međutim, hoće li doći do realizacije ovog plana, to zavisi od više faktora. Naš medžlis nije finansijski mogućan da izgura taj projekt do kraja, pa bismo morali pronaći i donatore. Jasno je, uz dobijanje potrebnih dozvola nadležnih tijela što, uvjeren sam, ne bi bio problem“, riječi su ef. Bušatlića.
Uvijek držali do dina i domovine
Inače, Idriz ef. Bušatlić u džemat Mehmed-beg Stočanin došao je tačno prije godinu, ali je rekao da su njegovi prethodnici, kao i on sam, živi svjedoci da je konstantan porast omladine u džematima, što je, kako naglašava, vrlo ohrabrujuće.
„Što se tiče vjerskog života u Gornjem Vakufu, slična je situacija kao i u ostalim džematima u svim dijelovima BiH, s tim da je važno istaći kako je ovaj kraj uvijek držao do dina i domovine. Posljednjih godina primjetan je porast broja omladinaca u džamijama, a što je direktno povezano i s uspjesima mektepske pouke u našem medžlisu. U džemat Mehmed-beg Stočanin došao sam tačno prije godinu i nastojim raznim aktivnostima da ‘oživim’ džemat“, navodi on.
Kada je u pitanju džamija Mehmed-beg Stočanina, iz natpisa na njoj se vidi da je podignuta 1001.h.g., odnosno 1592/93. godine, što znači da je i starija od Ćamilije.
„Džamija je zbog oronulosti i dotrajalosti, kao i općih potreba muslimana Gornjeg Vakufa, srušena 1969. do temelja i ponovno izgrađena u modernom stilu. Otvorenju te nove džamije 1971. godine, prema nekim procjenama, prisustvovalo je nekoliko desetina hiljada muslimana. Jedna od specifičnosti ove džamije jeste i rukopis Časnog Kur'ana koji se čuva u džamiji, a čiji prijepis je završen 1541. godine od anonimnog prepisivača (kaligrafa). Uzevši sve u obzir, može se reći da islam u Gornjem Vakufu itekako živi i da je u životu ljudi ovog područja oduvijek imao posebno mjesto“, zaključio je Idriz ef. Bušatlić.
